.

utorak, 17. listopada 2017.

Jezik je kamen spoticanja

Novi Zagreb -  Što kada ne govorimo istim jezikom?

Vjerujete ja nemam pojma.

Što vi činite kad uočite da vaše riječi ne dopiru do slušatelja u onom obliku u kojem ste poruku poslali?

Ne znam na što vi tada prvo pomislite, no ja pomislim da poruku nisam poslala na adekvatan način i da postoji sigurno još bar jedna mogućnost, ako ne i više njih, da ju pošaljem na drugačiji način.

Što kada i niz drugih mogućnosti jednostavno ne funkcioniraju?

Pa, vidite i počujte! Nigdje nije napisano da se svi mi moramo međusobno fenomenalno slagati i razumjeti u ovom ili onom obliku. Niti mi nismo članovi svih istih društava, zajednica, domjenaka i kompanija koje postoje na ovom svijetu. Taman i da imate pre golemo iskustvo uspostavljanja kontakata na mnogo različitih strana i u tome ste uspješni, stvorit će se jedno u kojem možete biti i ostati zatečeni, kako sve što poduzimate nikako se ne pomiče tamo gdje želite. Jednostavno i mi pripadamo nekim okruženjima više ili manje. U onim okruženjima u kojima osjećamo da više pripadamo tamo ćemo se i nesvjesno duže zadržavati i davati bolje rezultate dok u ostalima to neće biti primjetno.

Jeste li se ikada našli u situacijama u kojima ste apsolutni vođe neke skupine, dobar organizator, govornik ili slično, dok već u drugoj situaciji s drugom skupinom ljudi vaše visoke sposobnosti su zamrle.

Upravo su to situacije i okruženja u kojima se možete naći zatočeni i zavezanih ruku ne vidjevši izlaz, ni pod koju cijenu. Koliko god bile vaše namjere dobre, provjerene, pozitivno upućene , one jednostavno ne pronalaze plodno tlo za razvoj. Na tom tlu raste nešto posve drugo.

Sve je u redu i oko ničega se tu ne treba paničariti. Ova situacija se događa svima onima koji vide mnogo dalje od onih s kojima su u odnosu. Druga strana vas jednostavno ne može pratiti jer ste odskočili mnogo, mnogo naprijed, dalje od njih. Ostali su iza vas i slabije vas čuju, mogu to i tako slikovito dočarati.

Čeprkajući po povijesti, sjetih se Nikole Tesle kao jednog od najistaknutijih vizionara čovječanstva koji mnogima nije bio razumljiv. Pitam vas, nakon koliko točno godina se mi koristimo njegovim izumima na koje se nekada gledalo kao na najgluplju stvar na svijetu? Sljedeće još gluplje čekaju neke naše buduće potomke.
   
U današnje vrijeme, ne trebamo ni ići daleko u povijest, zapazit možemo da sve što je stvoreno novijeg datuma ljude odbija. Kolotečina stvara nezainteresirane ljude koji nemaju potrebu se razvijati, jer njima je i ovako dobro, tu su ipak na poznatom terenu. I to je u redu, ako je u redu njima i svima onima koji su oko njih. Jedno je ipak istinito da stare naučene situacije ne potiču nastanak novih, nego starih. Drugim riječima, ništa se ne događa. Ako je vrijeme pravocrtno i ono teče onda možemo i shvatiti da idu unazad jer je vrijeme već ionako otišlo, prošlo. 

No, to nije u redu za pojedinca koji je otvoren i otvorenog uma pristupa životu sagledavajući njegovu mnogo veću sliku nego je drugi vide.

Ako je Nikola Tesla i ostali vizionari kojih je bilo mnogo u našoj povijesti, mogli opstati i završiti što su započeli onda to može i bilo koji pojedinac sličan njima.

Zato ako vas netko ne razumije jer se služite drugačijim jezikom nije uvijek znak nedostatka kvalitetne komunikacije na vašoj strani. Ako imate sjeme kukuruza i posijete ga u zemlju te vam ono ne raste ili ne nosi urod kakav biste vi željeli, promijenit ćete mjesto gdje ste ga posadili. Tražit ćete novo mjesto i tako redom dok ne pronađete ono najbolje.

Niti Nikola Tesla nije posustao kad mu Morgan više nije omogućio financiranje znanstvenih istraživanja, niti kad mu je izgorio laboratorij na Long Islandu. Poslije toga još je dugo godina živio i stvarao patente koje niti moji praunuci neće saznati, nego tek tamo jedna generacija pred kraj 21. stoljeća.

Postoje izreke na ovu temu:

„Svaka ptica svome jatu leti“

„Ako želiš biti uspješan , okruži se uspješnim ljudima“

Smjerove treba biti spreman mijenjati kao kormilo broda na uzburkanom moru kojem se prilagođavamo. Mislim da je ova moja asocijacija baš pun pogodak ako pogledamo naše 21. stoljeće, godine u kojima živimo i svijet kojim smo okruženi.

Nikada nemojte posustati jer to čine slabići, samo treba tražiti svoj put kao što pas njuška putem kojim ide.

Dok njuška on relativno ide sporim tempom, pa nemojte ubrzavati niti vi.
I tako smo na kraju došli do današnjeg odgovora, jer sutrašnji je možda već drugačiji.

Koji je vaš odgovor na ovo pitanje i kako vi rješavate takve situacije kad se nađete u njima?