.

utorak, 25. srpnja 2017.

Kako pomoći drugima ako ne možemo sebi

Novi Zagreb - Na ovom svijetu postoji mnogo različitih testova osobnosti ličnosti koji će nas po dobivenom rezultatu svrstati u određene okvire.

Jeste li ikada radili bilo kakav test osobnosti? Ako jeste , onda vas mogu priupitati koliko ste bili zadovoljni i sretni s dobivenim rezultatima. S nekim možda jeste , no s drugim baš i ne. U svom umu htjeli ste ublažiti dobiveni rezultat i odmah ste podsvijesno počeli tražiti nekoliko načina kako da ga bar malo izmijenite.

Testovi osobnosti su jedino korisni ako postoji određen sukob među ljudima koji zajednički rade ili su u zajednici u kojoj žive.

Dobiveni rezultati u korporacijama će voditeljima pomoći da razumiju neka nerazumijevanja koja vladaju među pojedincima.

U privatnom životu moći ćemo jasnije pojmiti kako s nekim članovima funkcioniramo vrlo lako dok s drugima, ni uz veliki napor, ne baš sjajno. U mjeri razumijevanja odnosa, oni su zaista poželjni ,no postaju izuzetno negativni kada se pojedinac poistovjeti s dobivenim rezultatima i nadalje ne poduzima ništa. Predaje se kolotečini jer ne zna kako dalje i tu je kraj. Jednako tako, nisu dobri jer nisu u potpunosti precizni. Neke od negativnih osobnosti, ako bismo ih tako željeli nazvati, osoba može koristi u pozitivne svrhe. To može biti „tvrdi stav“. Osobe s tvrdim stavom mogu gušiti razvoj tima prema ciljevima, dok druge s istom osobnošću mogu biti veliki oslonac za tim jer stoje odgovorno iza svojih stavova i njima dovode svoj tim sigurno do završetka projekta.

Kako etikiramo sebe

Danas na mnogim portalima možemo naići na niz tekstova koji će nam pomoći da same sebe svrstamo u određene okvire, koji mogu biti prolazni, privremeni ili nejasni. Smatram da to ljude ne motivira nego ih i dalje čini pasivnima. Ljudi uzvikuju parole, a i dalje rade isto što su radili i prije mnogo vremena. Zanimljivost je da se svakih 7 godina promijeni kompletna struktura naših neuroćelija mozga. Ako shvatimo mozak kao pogon, može nam biti jasno da nakon istrošenosti on se ima potrebu obnavljati. Tako se mi kao ličnosti u mnogome mijenjamo i stoga etiketiranje nije nimalo potrebno. Ono što je nekada bila naša prva i važna osobnost,  danas je na zadnjem mjestu ili je više nema. Nekada smo izuzetno pomagali drugima i popuštali  i to smatrali normalnim i pozitivnim ponašanjem. Danas to više ne radimo, odnosno pomažemo samo u određenim situacijama i ne popuštamo samo tako. Promjena je vidljiva ne samo nama , nego i drugima.

Blokade

Osim što etiketiramo sebe, etiketiramo i druge. Etiketiramo i svoju djecu. Govorimo im da njima crtanje ne ide, da im ne ide matematika i sl. Nezgodno je što ta etiketa postane prepreka da se uopće nešto i pokuša drugačije.  Poznato je da naši mozgovi različito rade. Mobiteli se međusobno razlikuju, da li zbog aplikacija koje su u njima ugrađene, marke proizvoda ili visoke tehnologije, nije bitno, ali je bitno da prihvaćamo njihovu čak i veliku razliku u radu. Ako želimo da mu poboljšamo rad ugradimo jedan od software ili zamijenimo za drugu marku proizvoda. Sve zavisi što želimo.

Zašto onda tako lako sebe možemo svrstati u neke okvire i onemogućiti dalje promjene?

Ako netko nešto radi na drugačiji način , bolje od nas, mogli bismo ga svrstati u neku drugu marku. Ako želimo preuzeti njegovu aplikaciju rada možemo komunicirati, promatrati i učiti od nje. Uvijek postoji rješenje, kako je rekao Albert Einstein. No nimalo ne bi bilo poželjno da ovo što sada činimo, etiketiramo kao loše. Netko tko je iza nas po sposobnostima, ovo što mi sada radimo je njegov budući cilj.

Ono što nemamo, možemo imati

Kada shvatimo da ništa nije gotovo nego je uvijek i uvijek na početku , onda ćemo imati više motivacije ugrađivati nove načine rada. Za svoje nedostatke, koje smo mi tako prozvali, a za nekog su uvijek prednosti, možemo pronaći nadomjestak  putem novi sadržaja, znanja i stvoriti novi način ponašanja i rada ka onom čemu težimo. Nitko od nas nije otpisan jer se momentalno nalazi na putu traganja za komadićem koji nedostaje u našoj lepezi djelovanja.

Svi resursi su već u nama

Po učenju neurolingvističkog programiranja, bihevioralne terapije, odnosno svih znanosti koje su zanivane na promatranju ljudskog ponašanja nepobitna je činjenica da se svi resursi već nalaze u nama.

Stoga krenimo obrnutim slijedom i ne tražimo svoje nedostatke, kojih po ovoj nepobitnoj činjenici niti nemamo, nego veličajmo sve ono što imamo i čime smo zadovoljni jer su dobro ubačeni u pogon djelovanja.

Ako želimo biti bolji komunikatori nego što smo sada pronaći ćemo u sebi niz mogućnosti kojima to možemo postići.

Ako želimo bolje odnose sa svojim šefom nego što ih sada imamo , pronaći ćemo niz odgovarajućih načina kojima to možemo postići.

Sve ovo ionako postoji u nama samo što to ne koristimo, jer ne možemo koristiti sve resurse odjednom.

Galileo Galilei je odavno rekao da su sva znanja već rođenjem utkana u nas i da mi nemamo što novo naučiti.

Svatimo sebe kao nepreglednu riznicu znanja, neka su aktivnna ,a druga još spavaju. Ona koja spavaju uvijek možemo probuditi.

Koliko se nakon ovog teksta možete složiti s činjenicom da ako nešto ne opotrebljavam,a također je dio mene,postajem lošija osoba u odnosu na drugu?

Ono što ne upotrebljavamo nije znak nemamo  u sebi

I sada kad se vratim na testove osobnosti ličnosti razumljivo je da su oni podložni velikim promjenama u razmaku ne samo 7 godina nego i mnogo manje. Razne vanjske okolnosti kroz koje prolazimo ih mogu ubrzati.

Prema tome ono što je danas naša osobnost sutra već nije. Testovi osobnosti ličnosti nam mogu pokazati jako dobro gdje se momentalno nalazimo kako bi znali gdje želimo biti i na što valja obratiti pozornost s obzirom na naše ciljeve. To je dobar alat za odapeti strijelu od sebe prema naprijed, no nikako za parolu koju bi mnogi uokvirili i stavili na  zid. 

Mi jesmo nepregledna pustinja u kojoj samo kap vode može učiniti čuda.