Odlazim iz Hrvatske… !!!????

Osijek - U zadnje vrijeme puno puta sam čuo ovu rečenicu, u skoro svim medijima je pročitao, slušao je na razgovorima s učenicima i studentima, građanima koji su bez posla. Ali nedavno sam to prvi puta to čuo i od jednog poduzetnika, prije bi rekao potencijalnog ulagača. I ostao zatečen. Zar će nam i poduzetnici početi odlaziti, a mi ništa ne vidimo niti pokušavamo, da ljude s kapitalom (onim zdravim) zadržimo u Hrvatskoj. Pa dođe mi da „plačem“.

Mnogi od običnih građana ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj, iako bi ona morala biti ovdje, i razmišljaju kako će sjesti na neki niskotarifni let za Irsku, Njemačku, Australiju, Kanadu,… Svi mi se zgražavamo i kažemo ne, nemojte otići, ovdje je dobro i bit će bolje jer imamo sve preduvjete da stvarno tako i bude. Naravno, malo tko od nas se uspije staviti u njihovu kožu. Kada čovjek nema rješenje za rate kredita, kada neuredno prima plaću ili je ona minimalac, kada se sustavi urušavaju, kada mladi izlaze iz škola i fakulteta, a ne znaju što će s njima biti, kada je mnogo toga neizvjesnost, onda čovjek drukčije razmišlja. Onda ne vrijedi pozivati se na bilo koju kategoriju jer prazan želudac i mogućnost da ostane na ulici bez ičega tjera ove ljude na potpuno drugi pristup. Oni žele imati dostojan život i ništa više. Ne zanima ih gdje, ustvari zanima ih samo uređen sustav gdje će sve unaprijed znati. I to je ljudski.

Ali da jedan milijunaš, malo jači, puno jači nego što mislite kaže neću ostati ovdje onda se zaista počnem pitati pa što se to događa u glavama onih koji treba da vode društvo u boljitak svih nas.

Već duže vrijeme pokušavam jednog lokalnog ulagača animirati i „nagovoriti“ da uloži novac u projekte koji će omogućiti posao za nekoliko stotina radnika, a to je više stotina osoba s njihovim obiteljima. Želio sam da neki od njih ne pitaju ima li neka jeftina avionska karta u svijet bez povratka. Prije par dana sam ostao zatečen. Čovjek koji ima kapitala i stvorio ga je u Hrvatskoj, u našem gradu, ne želi da više ostane ovdje. Znate li što mi je rekao? Mjesecima sam razmišljao i donio odluku. Odlazim iz Hrvatske. Nosim svoj kapital dalje, nije važno gdje, Austrija, Njemačka, Monte Carlo… Sve ću prodati, svu svoju imovinu. Samo da se što prije odselim iz Hrvatske jer ovo što se sada kod nas događa nije normalno. Nikoga ne zanimaju moja ulaganja, državu samo kako da mi uzme porez, nije važno kako se zove. Sve što sam želio pokrenuti svodi se na bezbroj papira, dozvola, čekanja, inspekcija, kažnjavanja, možda ja ne prepoznajem ali i čekanja na ono ispod stola“.

Ja sam ga njegov porez na sve što stoji, hoda, žvače, diše… Njemu još samo ostaje da izabere državu gdje će normalno živjeti, dio obitelji će otići s njim, oni mlađi će možda ostati jer imaju neke preduvjete za život koje će im on ostaviti. A mi ćemo pozivati strateške ulagače, dijasporu jer ne vidimo pred nosom ljude koji imaju kapitala, samo žele drukčiji odnos prema njima.

Zar ne bi bilo normalno da ga se pozove i kaže: Molim vas, vi imate kapital koji možete uložiti u Hrvatskoj, a mi ćemo vam maksimalno pomoći da vaša investicija što prije zaživi. Sve ćemo vam papire srediti, ne morate nigdje ići, pisati zamolbe, izjave i sve drugo što ju usporava. Prema takvim osobama ne smije biti zavisti, ljubomore što on ima, a mi ne, gledanja preko nišana, traženja ispod stola da sve brže bude gotovo. Ponudite mu javno-privatna partnerstva, omogućite takvim osobama da budu sigurni u svoja ulaganja. Pa čak i ako mislimo da nije to zaslužio treba mu dati priliku. Jer prilika je ćelava odzada. Jednom kada prođe teško se vraća. Tako će biti i s njim. Otići će i neće se više vratiti. Zamislite koliko njih je već otišlo i povuklo svoj kapital jer mi nismo u stanju bili da se organiziramo. A mogli smo ustrojiti poseban odjel pri nekoj od bezbroj Agenciji koja bi pronašla takve osobe i s njima razgovarala. Zašto ne bi to bio Klub ulagača Hrvatske. Ja sam bar pokušao razgovarati, ali nisam uspio. Hoće li još netko. Neka nam se javi.