.

petak, 3. ožujka 2017.

Mogu sve, samo mi treba 3. više vremena

Remetinečki Gaj - U ovom svijetu brzine, vještine, sposobnosti, postoji toliko podsvjetova. Jedan svijet vještine i sposobnosti krije se u “činiti polako”. Polako zato što moraš prići gluhoslijepoj osobi sprijeda, nježno je potapšati po ramenu, umetnuti svoj dlan u njen dlan, predstaviti se. Možda i nekoliko puta ponoviti ako te nije očekivala tada. Zatim dati objašnjenje što tu radiš. Pazite, sve se to radi polako! Onda ispričati što želiš. Što je neočekivanije, novije, neobičnije, to treba polakše. Lako se skrene u komunikaciji na krivi put - što je osoba zapravo željela reći, a što je sugovornik mislio da pokušava reći. Kod “samo” gluhih osoba znak je tek dio riječi, koji je praćen s ekspresijom lica i izgovorom riječi na usnama (a zajedno čine znakovni jezik).

I odmah tu razbijam mit o svemoćnom čitanju s usana. Iza dobrog očitavanja s usana leže godine uvježbavanja jer je samo 15-30% glasova jasno čitljivo s usana, ostalo leži na pretpostavljanju i povezivanju mogućih glasova (slova) koji bi tvorili riječ. No, tako mogu se samo očitati riječi koje je čitač već prije sreo i zapamtio. Novo se ne može povezati tako. Vrlo znakovito kod obrazovanja djece oštećena sluha u redovnom obrazovanju bez prevoditelja.

Dakle, niz popratnih signala čini komunikaciju. Kad osoba ima oštećen uz sluh i vid, ti signali izostaju. Očitavanje onemogućeno, vidljivost facijalne ekspresije onemogućena. Ostaje samo znak. 1/3 riječi. Stoga se treba željeno reći u više znakova s ponavljanjem na različit način. Paziti da je govornik smiren. Gluhoslijepe osobe jako dobro osjete nervozu u rukama znakovatelja. (jednom je jedan gluhoslijepi muškarac rekao: “Na prvoj riječi znam kada mi priđe novi volonter. Ruke mu drhte!”). Nervoza i loša energija se lako tako prenosi s osobe na osobu pa se prijemljivosti gluhoslijepe osobe smanjuje.

Sad smo s komunikacijske razine prešli na radnu razinu - uvježbavanje nove vještine. Potrebno je opisati radnu okolinu od šireg (prostorije npr) do užeg (namještaja, aparata s kojima se barata) pa onda do najmanjeg detalja opipati. Tako gluhoslijepa osoba stvara mentalnu sliku okoline. Onda kreće radnja. Preko dodira ruku s ruku videće osobe, gluhoslijepa osoba mora upiti pokrete. Polako, pažljivo, opet, ponovo. Onda se motri može li gluhoslijepa osoba sama…

Svako toliko za širu javnost imamo radionice “Budi ja” kada uz pomoć naočala za simulaciju oštećenja vida (a ni jedne nisu potpuno tamni povezi) te čepića za uši i slušalica za blokadu buke (koje ne oduzimaju potpuno sluh) nudimo zainteresiranima da se okušaju u ulozi gluhoslijepe osobe. Na njihovom poznatom prostoru damo im da rade radnju koju su često izvodili (uvesti konac u iglu, ispuniti obrazac, dogovoriti s kolegicom pauzu za kavu i slično).

Naki od dojmova koje su nam poslije zapisali bili su:
  • “ Orijentacija u vremenu i prostoru mi je koma i tintara me boli nakon par minuta nošenja naočala i slušalica”
  • “Osjećam se kao da nisam u prostoru”
  • “Ovo je bilo neobično iskustvo, prije svega neugodno…”
  • “Možete li zamisliti da ne čujete svoje dijete i ne gledate ga kao odrasta!?!”
  • “Dobro je s vremena na vrijeme posvijestiti si kako nismo svi jednaki. To nas barem potakne da u odnosima s drugima imamo više strpljenja i razumijevanja.”

*(pisala je dojam sa simulacijskim naočalama) 

Najprije moram napisati kako je problem i napisati dojam - provjeriti je li kemijska uključena, pratiti crte…Ograničenja i teškoće pri obavljanju vrlo jednostavnih radnji iako sam izabrala naočale kroz koje se bolje vidi nego kroz neke druge…. Potvrdilo se ovo što sam ranije na letku pročitala- koliko je važno osvjetljenje, položaj govornika i drugi faktori koji utječu na kvalitetnu komunikaciju s gluhoslijepim osobama.”

Anegdota za kraj: naša predstavnica bila je na Filipinima na svjetskoj konferenciji gluhoslijepih osoba u vrijeme kad su puhali Tajfuni. Hotel je bio pun gluhoslijepih osoba. Kad su na recepciji rekli kako su svi  gosti sigurni jer hotel mogu evakuirati u roku 3 minute ona se počela smijati. U 3 minute neće im objasniti ni tko je on.

Sjetite se - a sve mora biti smireno, vrlo smireno 😊



















Nema komentara:

Objavi komentar