.

srijeda, 4. siječnja 2017.

Biti poduzetnik

Sopot - Kao što ste vjerojatno pročitali u uvodnom slovu o mojoj malenkosti, moj poduzetnički staž broji već 20 i koju godinu. I bila sam vrlo mlada, nesigurna i neiskusna kada sam počinjala. I nisam pojma imala u što i zašto se upuštam. Devedesete su bile godine kad je svaka „bolja“ kuća u Hrvatskoj imala registriranu firmu. Bilo je to moderno, in. 

Nakon desetljeća figurativnog socijalističkog mraka, ljudi su osjećali potrebu svoju novodobivenu slobodu izraziti kroz „biznis“, kapitalistički način da se pokažu i dokažu da su bolji, vještiji, sposobniji – sve samo da nisu prosječni i jednaki. U to doba spretniji su akumulirali kapital, oni malo manje spretni gradili su solidne obiteljske tvrtke, a oni nespretni pokušavali preživljavati od ad hoc poslova i poslića. Biti „privatnik“ bilo je pitanje imidža, prestiža, simbol uspjeha i dobre zarade. I svi smo nekako vjerovali da svatko od nas može biti uspješan „privatnik“, da sam može raditi bolje i zaraditi više nego da radi u nekoj od posrnulih socijalističkih tvornica ili kod nekog novopečenog biznismena. Mnogi su vrlo brzo shvatili da kapitalizam i poduzetništvo nije romansirana priča iz hollywoodskih filmova. Biti poduzetnik nije samo beneficija, nego i odgovornost i obaveza – prema sebi, ljudima i društvenoj zajednici.

Od tog vremena do danas podosta se promijenila slika našeg društva, poslovnog okruženja, pa i samog poduzetnika kao pojma i osobe. Poslovno se okružje uredilo i institucionaliziralo, uredili su se mnogi pravni i ini okviri gospodarske djelatnosti. U svakodnevnom životu kao obični građani bombardirani smo kojekakvim normama, propisima, nametima... U poduzetništvu nije nimalo drugačije – izazov je prilagoditi se ne samo novim tržišnim i tehnološkim uvjetima, nego ići i u korak s novim zakonima, propisima, pravilima. Ne kaže se bez razloga da je poduzetnik osoba koja riskira novac, zdravlje, vrijeme, društveni ugled, ponekad i obiteljske odnose a sve kako bi osmislio i razvio profitabilan proizvod ili uslugu. Ja svoje klijente, poduzetnike, vidim kako vrlo hrabre ljude koji su spremni uvijek i stalno plivati uzvodno. Kad to nije nimao lako, zašto bi netko uopće postao poduzetnik?

Neki su ljudi rođeni s poduzetničkim duhom. To su oni koji uvijek imaju rješenje za svaki problem, koji će se snaći u svakom trenutku i svakoj situaciji, koji nisu baš sretni što imaju šefa, ali su uvijek spremni maksimalno se angažirati u rješavaju poslovnih zadataka. Ti su ljudi rođeni da budu „šefovi“, da vode poslove i projekte „na svoj način“, i nikad, baš nikad ne bi bili zadovoljni biti nečiji zaposlenici.

Neki drugi poduzetnici su to postali (ili će postati) stjecajem okolnosti. Neki od mojih vrlo uspješnih klijenata postali su poduzetnici iz nužde – ostali su bez posla. Znate već kak' to ide kod nas – ostaneš bez posla u ranim 40-tim i dočekaš penziju na burzi. E, pa oni su svoje vještine i znanja, da tako kažem, stavili na tržište. Iskusni u svojim zanimanjima, uložili su sve svoje resurse u kvalitetne i inovativne proizvode i usluge, a poslovni, financijski i marketinški zanat pekli su usput. I uz vjeru u sebe i svoje sposobnosti, priča o uspjehu je tu!

Ja sam pak postala poduzetnik jer sam shvatila da mogu puno bolje i kvalitetnije odraditi posao ako ga sama organiziram, da mogu klijentu pristupiti sa više pažnje i odgovornosti, da klijentu ne treba samo servis, nego i savjet, uputa, pomoć, da kroz samostalan rad mogu organizirati svoj poslovni i privatni život po svojoj mjeri.

Jeste li ikada razmišljali o vlastitom privatnom poslu? Koji bi bili vaši motivi za otisnuti se u tu avanturu? Razmišljajte, maštajte...

U nekim sljedećim tekstovima pokušat ću vam pokazati kako funkcionira poduzetništvo. I da stvari koje u početku izgledaju komplicirano uopće ne moraju biti takve, kad znaš što te čeka i kad imaš pomoć i podršku na svom poduzetničkom putu.


Do čitanja.... 

Nema komentara:

Objavi komentar