Siget - Jučer je u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa grada Zagreba, održana skromna svečanost na kojoj je Veno Leko, sudionik Projekta „Unaprjeđenje kvalitete života starijih osoba putem organiziranih dnevnih aktivnosti u lokalnoj zajednici“ uručio vlastiti ručni rad, maketu vodotornja predstavnicima grada Vukovara.
g. Leko je i otprije poznat po izradi maketa. Naime, kako smo već pisali, g Leko je u kreativnoj radionici koja djeluje unutar Projekta Crvenog križa Zagreb „Unaprjeđenje kvalitete života starijih osoba putem organiziranih dnevnih aktivnosti u lokalnoj zajednici“ izradio maketu Eiffelovog tornja, koja je darovana u ime Gradskog društva Crvenog križa grada Zagreba kao izraz solidarnosti prema žrtvama francuskom narodu, nakon terorističkoga napada koji se dogodio u studenom prošle godine. Makete je uz prigodnu svečanost urečena Francuskom veleposlanstvu u Zagrebu.
Marljivi g. Leko je ove godine na samu 25. godišnjicu "pada" grada Vukovara izradio i maketu svima poznatog vodotoranja, simbola Hrvatskog otpora i opstojnosti hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. Kako je gradonačelnik, grada heroja, Vukovara bio spriječen brojnim obavezama, po ovaj prekrasan poklon su došli njegovi predstavnici, koji su vidno uzbuđeni i sa puno emocija preuzeli ovaj predivan poklon, našeg maketara g. Leke
 |
| Petar Penava, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa grada Zagreba |
- Danas smo se okupili ovdje povodom predstojeće tužne obljetnice - 25. godina "pada" grada Vukovara. Njihov sugrađan, stradalnik Domovinskog rata i korisnik našeg Programa, za unapređenje kvalitete života za starije osobe u zajednici, g Veno Leko je ovom prigodom uradi jedan simbol, maketu "pada" Vukovara - Vukovarski vodotoranj. U svoj rad je uložio mnogo mjeseci rada i truda, znanja i zalaganja kako bi i uz pomoć ostalih korisnika našeg Programa, napravio Toranj. Danas evo uz prisustvo izaslanika Gradonačelnika grada Vukovara, taj vodotoranj predali u trajno vlasništvo gradu Vukovaru, kao jedan simbol suosjećanja Grada Zagreba, građana grada Zagreba i g. Leko kao iskonskog vukovarca sa samim gradom herojem.
 |
| Tatjana Brozić Perić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb |
- Uvijek volimo doći, na događanja Gradskog društva Crvenog križa zagreb, a u ovom smo Projektu i partneri tako da Centar za socijalnu skrb Zagreb je u ovom Projektu partner u suradnji starijih osoba u lokalnoj zajednici.
Lijepo je, lijepe pjesme, veseli ljudi, tužna obljetnica i lijepi vodotoranj.
Neka bude novi i neke nam bude, kako kažu ljepši nego što je bio, ali neka bude naš!
 |
- Ovom prilikom se od srca zahvaljujem g, Leko na solidarnosti koju je pokazao, ne samo prema Gradu Vukovaru,nego prema svim njegovim građanima, ovom svojom donacijom.
Kao što znate, Vukovarski vodotoranj je simbol obrane grada Vukovara, koji je u Domovinskom ratu pogođen sa preko 650 projektila. Nisu ga uspjeli srušiti i kao takav postaje simbol obrane, ne samo Grada Vukovara, nego cijele Hrvatske.
Evo, uskoro krećemo i u obnovu vodo tornja, ukupna investicija je 24 milijuna kuna, a rok izgradnje je 12. mjeseci. Kreće se ovaj mjesec sa javnom nabavom, tako da smatramo, kako će iduće godine u ovo vrijeme Vukovarski vodotoranj mogao biti obnovljen.
Ovom prilikom još jedanput zahvaljujem i u ime gradonačelnika Grada Vukovara g. Penave i u ime svih građana grada Vukovara, na ovoj svake hvale vrijednoj donaciji.
 |
| Marko Deranja, dragovoljac Domovinskog rata, borac u Vukovaru |
- Ovo mi je danas bilo zaista prekrasno. Naime, ja sam živio u Vukovaru , a doselio sam se iz Lovasa. Kada je započeo Domovinski rat, priključio sam se kriznom štabu Mitnice u borbi za Vukovar i za Hrvatsku. No, nakon Domovinskog rata, sam stjecajem različitih okolnosti nastavio živjeti u Zagrebu.
Ovaj današnji dan me vraća u prošlost u 91. godinu i budi emocije, a posebno me je dojmilo, kada je naš sugrađana i suborac uradio vodotoranj posvećen Vukovaru.
Tom prilikom sam se sjetio naše legende Ivice Ivanike, mladog dečka u toku rata, 23. godine. Odgojila ga je samohrana majka, bilo mu je teško u životu, no uvijek je zračio optimizmom. Takvo je pokazao herojstvo u ratu, tako da ćemo mi svi ostali pamtiti.
Isto moram na drugom mjestu spomenuti i istaknuti Hrvoja Đalta, koji je nažalost preminuo prije dvije godine. Hrvoje je stalno pomagao Ivici. Mi ostali smo ponekada uskočili. Ivica Ivanika je otišao u proboj pet dana prije pada Grada Vukovara, preko Dunava i tu mu se izgubio svaki trag. Nakon mnogo godina, naš zapovjednik i on su pronađeni Ivica Šoljić u Vojvodini u Novom Sadu, a mali Ivanika na desnoj obali Dunava kod Šarengrada u jednoj zajedničkoj grobnici.
Pošto bi Srbi direktnim pogotkom ali više onim vibracijama kada granate prolaze, porušile bi zastavu, koja bi se okomito postavljala u sredini vodotornja. Pošto je to bilo nemoguće na taj način postaviti, Ivanika je nadošao na ideju pa je postavljao zastave u ležećem položaju okrenuo prema bačkoj strani a drugu prema Gradu Vukovaru, da je mi vidimo. E pošto je i tu dolazilo da je oštete ili nešto slično, onda je svaki dan išao da je popravi. Često mu je trebalo pomoć još jednog čovjeka. Najviše je sa njim išao Hrvoje Đalto, ali ponekada se dogodilo da mu pomogne i netko drugi od nas. Ja sam osobno išao samo jedanputa.
Inače to je veliki napor i treba hrabrosti to napraviti.
Volio bih da naš zapovjednik Filip Karaula, organizira jedan susret Mitničana i drugih branitelja i naroda, pa da se postave - spomen ploče - na prvom mjestu Ivici Ivaniki, a na drugom mjestu Hrvoju Đalti, jer su oni to doista zaslužili.
 |
| Veno Leko, autor Vodotornja, simbola obrane Vukovara ali i cijele Domovina |
- Moram priznati, kako sam vodotoranj započeo raditi onako spontano od srca, čak ni ni ne obraćajući pažnju na 25. godišnjicu "pada" Vukovara.
Ovakav rad me opušta, tako da se radeći izuzetno dobro osjećam. Naravno, kroz rad susrećem i upoznajem dosta novih dragih i zanimljivih ljudi. I ovaj moj rad je rezultat mnogih uz mene koji su mi pomogli da bi mogao privesti kraju ovu svoju ideju. Čak su mi scenaristi Hrvatskog narodnog kazališta ovdje u Zagrebu pomogli pri samom završetku, obojivši toranj ovim prekrasnim bojama, koje su ga učinile zaista gotovo vjernom replikom. Dodao bih ovdje, kako je jako teško pronaći dimenzije tornja, čak je i sveznajući internet, ovje dosta šutio i zamuckivao, tako da sam bio prisiljen sve raditi onako "od oka".
Na kraju je sve dobro ispali. Posebno me se dojmio današnji dan, kad evo vodotoranja odlazi tamo i gdje mu je mjesto, u naš Vukovar. Moram priznati kako je današnji susret za mene bio ispunjen snažnim emocijama. Kako sam i sam sudionik Domovinskog rata (i ranjavan sam) često sam se zatekao sa mislima u onim grubim, teškim , neizvjesnim vremenima, kada su nas sve skupa okupljale neke duge uzvišenije ideje. No, također okružen danas ovim dragim ljudima, osjećam snagu , podršku i zajedništvo. Eto, vodotoranj je ponovno nadahnuo sve nas (kao nekada!) onim nečim najboljim, najljepšim i najsnažnijom što imamo u sebi. Ljubavlju, prema prema drugima, ali i prema našoj domovini.
Nema komentara:
Objavi komentar