![]() |
Dodaj naslov |
Ja ovdje ne pripadam. Ovo
nisu ljudi koje poznajem. Tako zapadnem ponovno u apatično stanje. No onda
odjednom od nekuda dođu neki ljudi koje razumijem jer pričaju mojim
jezikom i postane mi puno lakše. Shvatim
tada, da nisam sama.
Dolaze ljudi koji mi se dive, koji me poštuju, koji me hvale. A ja, onako,
sva razočarana od ove priče ranije zamalo i da ih ne primijetim. No, još sva u
magli i bunilu polako shvaćam da su oni TI
pojedinci kojima trebam pokloniti svoje vrijeme, a ne onima koji su mi do
sada moje vrijeme krali jer sam im ja to dozvolila.
Nitko nije kriv, samo je potrebno određeno vrijeme u kojem mi treba biti
teško, a onda dolaze oni i pojave se u pravom trenutku. Dignu me iz pepela. To
su prekrasni ljudi. Topli, mili i s puno razumijevanja. Koji me jednostavno
razumiju kao da me poznaju cijeli život. Oni kao da ne dozvole da kažem niti
jednu negativnu riječ protiv sebe jer upravo su oni ti koji u meni vide ono što
ja momentalno ne mogu. Oni vide i
prepoznaju ono što ja zaboravim .Hvala im.
I JA znam biti mnogima melem u pravo vrijeme i oni su mi zahvalni. Kažu, da
do sada nisu znali razmišljati na tako
jednostavan način. Vidim na njihovim licima kako se događaju promjene
bljeskavom brzinom. Od ljudi koji su bili tužni i negativni stvaraju se sretna
i pozitivna lica iz kojih počinje zračiti toplina, spontanost i opuštenost.
To vam je kao kada poslije napornog treninga i nekog drugog rada odeš s
posebnim prijateljem ili prijateljicom na piće.
Nema boljeg trenutka od onoga kada te prožme zadovoljstvo.
JA imam puno malih, ali izuzetno bitnih anđela u svom životu.
Imate ih i vi, znam, pokušajte ih se sjetiti. Ako ne možete, onda se
prisjetite svojih teških trenutaka jer oni su uvijek tu u nekom prikrajku gdje
čekaju da se došuljaju vama, ne da vas utješe, nego maknu veo s vaših očiju.
I VI ste mnogima, mnogo puta, mali anđeo na ramenu koji se osmjehne u
pravom trenutku.
Ne umanjujte sebe i svoju ulogu u životima drugih.
Zamislite, nazvala me prije neki dan jedna kolegica s kojom se vrlo dugo
nisam vidjela, ni čula i pozvala je mene i moju djecu na
ručak..................kaže: „Da proslavimo život“........... i znate što je
još rekla...................“ i tvoj uspjeh“.........stvarno sam bila sretna.
Pa, to je zaista anđeo...........zar ne?
Nema komentara:
Objavi komentar