Preko leševa do cilja. Pohlepa stop!

Novi Zagreb - Kada sam pristao da pišem kolumne za portal Rotor ideja je bila da kroz iskustva drugih poduzetnika i vlastitog iskustva pokušam savjetima pomoći onima koji već posluju ili su se odlučili krenuti u vlastiti posao. Ali isto tako da ukažem na nelogičnosti u sadašnjem poduzetničkom okruženju i potaknem sve one kojima je posao brinuti o poduzetnicima, da pravila biznisa postave prema potrebama poduzetnika, a ne prema svojim potrebama. Mislio sam od ove kolumne krenuti s nekim osnovnim pravilima poslovanja na koja rijetko pomislimo (25 pravila).

 I onda nam se nešto dogodilo što me je potaklo da promijenim kolumnu. Zajedno s kolegama doživio sam nešto što bih prije očekivao od „birokratske strukture“ u našoj administraciji, a ne od poduzetnika koji su cijenjeni u svojoj sredini. Uvijek sam se pitao je li riječ zaista jača od novca, je li obećanje dano da se pogazi, je li pohlepa jača od ljudskih vrijednosti, je li…? Poduzetnici su izloženi oluji na moru, imaju zaista puno problema u proizvodnji, plasmanu svojih proizvoda i usluga, umijeće je naplatiti robu, inspekcije im stoje za vratom,.. i nekako mi je logično da jedan drugog podrže. Nažalost, postoje i oni poduzetnici koji jedva čekaju slabost drugoga, čak i ako ga poznaju i zovu se prijateljima. Neke od njih, a obično je to s onima koji imaju kapital i snagu, kojima je moć novca hrana za njihov ego, ništa neće zaustaviti da ostvare svoj cilj. Pa i preko leševa. Što nam se dogodilo? Uspostavili smo dugoročnu suradnju s nekim „poznatim“ poduzetnicima (imena bih rado iznio,ali su me odvjetnici savjetovali da je to u našem pravnom sustavu opasno), krenuli otvoreno, iskreno i na riječ. Nakon tri godine suradnje pojavio se problem, ona druga strana je povukla potez koji smo najmanje očekivali. Pokušala nas je preuzeti na perfidan način u trenutku kada smo bili najslabiji. Iskoristili su trenutak i rekli: Bit će ovako, uzmi ili ostavi. Nismo pristali jer nismo željeli dati nekome što smo svi zajedno stvarali. Nisu shvatili da se ucjenama ništa dugoročno ne dobiva. Ostali smo zatečeni stavom „velikih prijatelja“ koji su željeli progutati nas male. Ne bih ovo poželio nikome od poduzetnika, ali ni običnom čovjeku u bilo kojem trenutku života. Sjetimo se izbacivanja iz stanova, ovrha koje su dovele do propasti mnogih tvrtki i obrta ili do toga da su ljudi preko noći postali beskućnici… Što je to u nama što nas tjera da potičemo odnose i ekonomiju koja je luda i otrovna?

Nakon ove naše „avanture“ s „velikim“ poduzetnicima sjetio sam se Manfreda Max-Neefa, čileanskoga ekonomiste njemačkoga podrijetla i shvatio da je možda u pravu kada je napisao: "Cijela kriza je proizvod pohlepe. Pohlepa je danas prevladavajuća vrijednost u svijetu i ako se tako nastavi, s nama je svršeno" Promijenimo odnos jedni prema drugima, podržimo jedni druge, ne dozvolimo da budemo „konj koji trči nazad“, pređimo s riječi na djela. Zajedno natjerajmo sve one koji su u politici da se ponašaju kompetentno, da nas saslušaju, pa pobogu zar nismo zajedno jači. Stvorimo okruženje u kojem će se znati pravila igre, a oni koji žele hvatati u mutnome trebaju i platiti cijenu takvog ponašanja. Zar nije cilj svih nas ostvariti dohodak, povećati potrošnju, služiti potrošaču pa i svom narodu. Možda ovo zvuči patetično, ali nije tako. Taj isti narod će nas podržati ako ga pozovemo da bude naš kupac, poslušati će nas ako mu na pravi način i smisleno objasnio da je glupost kupovati meso, maslac, sir, voće, med, čačkalice, majice, cipele,… koje dolazi s udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara, a upitne je kvalitete. Kupujmo od svojih susjeda proizvođača. Povežimo se, budimo poluga koja će pogurati nas male poduzetnike. Budimo POLUGA 101. U protivnom manjina će i dalje akumulirati bogatstvo, srednjeg sloja nema, ne dozvolimo da se stvore pretpostavke „socijalne bombe“ koja može eksplodirati. Ako su političke opcije nemoćne, ako je moćan novac, ako postoje financijski špekulanti, ako kapital ne podstiče razvoj pozitivnih odnosa,… budimo ti koji će puno toga promijeniti jer znamo točno što ne bismo trebali činiti. A oni drugi koji znaju točno što ne treba raditi neka stanu dok nije kasno.