Čehi - Ovih dana smo posjetili članove policijskog moto kluba - Blue Knights Croatia II – Zagreb u njihovom prostoru u Društvenom domu, naselja Čehi.
Moramo priznati, kako je prostor koji koriste doista premalen, kako za okupljanje svih članova, ali isto tako za postavljanje novih zahvalnica, za svoj humanitarni rad, koje su već odavna ispunile sve zidove. No sve to ne smeta članove - plavih prsluka, snažnih motora, prekrasnih životnih stavova i mekog srca, da i dalje spontano djeluju, na način i sa ciljevima, koji su odavno dogovoreni pri samom osnivanju Blue Knights Croatia II – Zagreb.
Svaki četvrtak je posebni dan za sve članove, jer se upravo na taj dan u 19,00 sati redovito okupljaju, kako bi potvrdili i dogovorili iduće humanitarne akcije, putovanja, posjete, druženja... No, mi smo imali priliku vidjeti, kako ovi članovi nisu uvijek tako ozbiljni, zaokupljeni zahtjevnim planiranjem akcija, putovanja, svjedočili smo, kako se članovi ovog moto kluba itekako znaju zabaviti, šaliti, družiti, pa čak i zapjevati nakon onog ozbiljnijeg dijela ovih tjednih susreta.
- U Republici Hrvatskoj postoji i aktivno djeluje više podružnica Blue Knights Croatia. Svaka Podružnica po Svijetskom statutu treba brojiti najmanje 10. ovlaštenih službenih osoba (polocajaca).
Sa općom organizacijom ovdje kod nas u Hrvatskoj je započeo pok. Davor Javorski. On je bio instruktor na mirovnoj misiji na Kosovu (UNIMIT), tamo je upoznao amerikance motoriste koji su u svoje slobodno vrijeme nosili - plave prsluke. Kako je i sam bio motorista, započeo ja sa njima ugodan zanimljiv i dugačak razgovor, koji je na kraju urodio organizacijom - Podružnica Blue Knights Croatia. Sve se to dogodilo još davne 2002. godine.
2005. godine sam i ja , s obzirom kako je moje porijeklo iz Garešnice, tamo sam vidio te plave prsluke. Moram priznati kako me to toliko zainteresiralo da sam otišao, onako privatno na nijihovu Konferenciju. Na tom skupu sam upoznao pok. Davora Javorskog, koji me je zaista detaljno i iscrpno upoznao sa ciljevima, načinom i organizacijom Kluba. Sve to skupa mi se odmah učinilo prihvatljivim i ja sam prepun pozitivnih dojmova sve to donio u Zagreb. Skupio sam kolege, za koje sam znao da voze motore i mi smo počeli sa djelovanjem i radom Kluba. Počeli smo se družiti, organizirati humanitarne akcije, skupljati novac, opet dijeliti taj novac, što na sreću svih nas, i danas traje...
 |
| Marijo Mesic, član podružnica Blue Knights Croatia II |
Sa općom organizacijom ovdje kod nas u Hrvatskoj je započeo pok. Davor Javorski. On je bio instruktor na mirovnoj misiji na Kosovu (UNIMIT), tamo je upoznao amerikance motoriste koji su u svoje slobodno vrijeme nosili - plave prsluke. Kako je i sam bio motorista, započeo ja sa njima ugodan zanimljiv i dugačak razgovor, koji je na kraju urodio organizacijom - Podružnica Blue Knights Croatia. Sve se to dogodilo još davne 2002. godine.
2005. godine sam i ja , s obzirom kako je moje porijeklo iz Garešnice, tamo sam vidio te plave prsluke. Moram priznati kako me to toliko zainteresiralo da sam otišao, onako privatno na nijihovu Konferenciju. Na tom skupu sam upoznao pok. Davora Javorskog, koji me je zaista detaljno i iscrpno upoznao sa ciljevima, načinom i organizacijom Kluba. Sve to skupa mi se odmah učinilo prihvatljivim i ja sam prepun pozitivnih dojmova sve to donio u Zagreb. Skupio sam kolege, za koje sam znao da voze motore i mi smo počeli sa djelovanjem i radom Kluba. Počeli smo se družiti, organizirati humanitarne akcije, skupljati novac, opet dijeliti taj novac, što na sreću svih nas, i danas traje...
 |
| Ivan Vladisavljević, predsjednik
podružnica Blue Knights Croatia II
|
- Ja sam bivši djelatnik 7. Policijske postaje Trešnjavka, kao i kolega Marijo Mesic, koji je pokrenuo zajedno sa mnom - Podružnicu Blue Knights Croatia II.
Osnovali smo se ovdje u Zagrebu, sada već davne 2005. godine, i od tada organiziramo i porovodimo humanitarne donacije.
Postojimo evo 12. godina.
Trenutno naša Podružnica broji nešto više od 20. članova, no ovoga četvrtka nismo svi prisutni, jer kako i sami znate, sada je vrhunac sezone godišnjih odmora, no poneki su članovi zauzeti vlastitim obavezama, koji također nisu mogli doći.
Naš humanitarni rad je uglavnom usmjeren, naravno uz sve ostale akcije, prema osobama slabijeg imovinskog stanja, također prema osobama sa posebnim potrebama. Otiđemo do njih, pogledamo što njima treba. Nakon toga prionemo skupljanu sredstva od nas (naših primanja), naime do sada nemam sponzore koje bi zdušno popratili naše aktivnosti (možda će ova reportaža potaknuti, neke da nam se jave!?) kako bi tim ljudima uz dobro srce, tim ljudima na neki način priuštili neku malu zadovoljštinu.
Kada prikupimo novčana sredstva, ovdje u našem prostoru u naselju Čehi, po principu koliko tko može, tada organizirano u koloni odlazimo uručiti naš doprinos.Moramo priznati, kako naš posjet uvijek izmami veliki interes, radilo se o pojedincu ili pak grupi ili organizaciji koju doniramo. Pretpostavljate kako se ovdje ne radi o novcu i količini novca, već o našoj inicijativi i samoj pojavnosti nas, plavih prsluka i motora.
- Na žalost, mi se nismo vidjeli od prošlogodišnjih Božićnih blagdana, kada ste donirali članove udruge Rotor u naselju Siget, u prostoru Gradske udruge Crvenog križa Grada Zagreba. Možete li nam spomenuti neke od svojih humanitarnih akcija, koje ste organizirali do sada.
- Zaista smo bili aktivni ovu godinu, u ostalom kao i svih proteklih 12. godina do sada. Možda bi bilo predugo spominjati sve naše akcije, pa ću spomenuti tek neke. Evo , spomenuti ću skoru humanitarnu akciju u kojoj smo pomogli našem prijatelju Danku, također motoristi, koji je na žalost obolio od cerebralne paralize. Danko zaista voli Plave vitozove - iako nije bio naš član, on redovito dolazio na naše proslave i druženje (rođendane, naša događanja). Za tu prigodu smo skupili negdje oko 2. tisuće kuna, kako bi mu pomogli za njegovo liječenje.
Spomenuo bih također 26. svibnja 2016. godine je održana u Zatonu Europska Konferencija, gdje se okupilo više od 1 100 policajaca članova Svijetske organizacije Blou Knights, znači od Amerike , praktično do Bosne i Hercegovina. I za tu priliku smo organizirali humanitarnu akciju u jednom Dječjem centu za djecu sa posebnim potrebama. U toj akciji je sudjelovalo pri uručenju donacija negdje oko 900 motora. Tako da mi stalno pokušavamo, pronaći način pomoći što više ljudi.
Imamo jednog kolegu, iz vojne policije, on je u Karlovcu. Tamo smo jednu obitelj pomogli, naime darovali smo joj perilicu. Također smo perilicu donirali Centru za rehabilitaciju Stančić u Dugom Selu, itd...
Stvarno se trudimo i pokušavamo. mnogo ljudi, kojima je potrebna pomoć, pomognemo. Svake godine doniramo Udrugu Rotor gdje su osobe sa posebnim potrebama. Njima obično sakupimo oko 2. tisuće kuna, što im kupimo materijala za njihove radionice, ručnih radova. Ja osobno odem sa njihovim voditeljicama u dućane i one izaberu, npr. platno, konce i sve ostalo što im je potrebno (oni rade goblene, pa čak i vezu naše znakove i naš grb, koji mi poklanjamo.) I kada mi imamo naš rođendan u siječnju (7. siječnja) tada im uručimo našu donaciju, koja među članovima te udruga ali i među nama često zna izmamiti iskrenu suzu - radosnicu.
- Tajniče, možete li nam reći, osim humanitarnih, koje su još aktivnosti vašeg kluba ?
- Osnovne aktivnosti uz ovu humanitarnu su svakako promicanje sigurne vožnje u svakodnevnom prometu. Zasigurno ne sa stajališta policije, već mi želimo služiti primjerom, kako bi ljudi koristili potrebnu opremu, da se pridržavaju prometnih pravila i da uvažavaju prometnu signalizaciju.
Gdje god dođemo, pa radilo se i o humanitarnim akcijama, privlačimo pažnju od onih najmlađih pa do starijih.I u tim prilikama pokušavamo pozitivno utjecati na mlade, jer ako oni i krenu u životu sa vožnjom motora, što mi naravno svesrdno podržavamo, želimo da paze na svoju osobnu sigurnost ali i na sigurnost ostalih sudionika u prometu.
- Koliko često, organizirate zajednička druženje, putovanja?
- Zaista dosta truda ulažemo u zajednička putovanja i druženja. Najčešće su to jednodnevni izleti, na koja najčešće pozivamo i naše prijatelje, poznanike motoriste. Također pozivamo i motoriste koje susretnemo po putu da nam se pridruže, da se voze sa nama. Uvijek su te naše vožnje u pravilnim i dobro organiziranim kolonama , gdje pokušavamo pokazati praktičnim primjerom, kako se i u laganoj vožnji sa poštivanjem svim prometnih pravila može uživati , kako u vožnji ali isto tako i u ugodnom druženju.
- Možete li nam ukratko reći, koji je uvjet, osim da sam policajac, kako bi postao ponosan član vašeg moto kluba ?
- Uvjet za članstvo u našem klubu je , kao što ste spomenuli, prije svega policajac (žensko ili muško).No uz redovnog člana, može se postati i počasni član. To znači da osoba svojim zalaganjem, svojom vožnjom, svojim zalaganjem dijeli naše sklonosti (humanitarnom radu, pomaganju drugima..) Takvu osobu primamo, kao Počasnoga člana, što se svake godine na Godišnjoj skupštini izglasava.
- U klubu sam oko pet godina sa svojim zaručnicom koja je - "Knights lady", što znači moj pratioc na motoru. Motiviralo me da postanem član kluba, prije svega što sam službena policijska osoba kako ovdje u klubu imao priliku osjetiti humanizam, domoljublje, sigurnost prometa na prometnicama sa mojom "braćom" kako mi motoristi volimo reći.
No želim istaknuti također i svoju ljubav prema motorima još od malih dječačkih dana. Uvijek sam ih promatrao i divio im se, zamišljajući jednog dana kada budem "velik" da i ja jednog dana sjednem na motor da osjetim taj život, tu vibraciju, putovanja, avanturizam i sve ostalo - spojim u jedno.
Dodao bih, što je tajnik u brzini zaboravio reći. Naime po našem pravilniku, što se pitali već prije. Član našeg kluba, mora biti osoba, koja je punoljetna, koja ima uspješno položenu A kategoriju - valjanu za vožnju motora. Zatim motor, jači od 250 kubika, kako bi bio "ozbiljan" motorista. Motor mora biti sigurnosno, registriran i sve ostalo po zakonu o prometu.
No također kada se vozimo u koloni "grupi", imamo od predsjednika, što je "šef", što bi rekli - glavni, a po tom slijedi, potpredsjednika, zatim čovjek koju je ne čelu kolone - on određuje dinamiku i način vožnje, te zadnji vozač u koloni koji "čuva". Znači imamo čistače, to su sve vožnje od recimo od tri pa na više osoba zajedno u koloni.
Pa tako to ljudi sa simpatija promatraju, pozdravljaju, gdje se mi vrlo često zaustavimao, te popričamo, šalimo...
- Draga Ivana, vi niste punopravni član ?
- Ne, znači ja nisam punopravni član moto kluba Blue Knights Croatia II. Punopravni članovi, kako ste već čuli, moraju biti policajci (aktivni ili u mirovina), dakle ja sam samo član po mom zaručniku. Dakle i ja se vozim u slobodno vrijeme kada i oni, Ja osobno ne vozim motor ikako volim vožnju, no zato sudjelujem u svim ostalim aktivnostima kluba, posebice u onom humanitarnom dijelu.
- Vi isto nosite plavi prsluk?
- Da, naravno! Službeno, ako je žena ili zaručnica od Viteza, tada ona može posjedovati , odnosno nositi plavi prsluk sa obilježjima moto kluba Blue Knights Croatia II. Tako stoji i u statutu.
- Koliko ste dugo vi osobno član kluba?
- Ja sam isto kao i moj zaručnik Josip Ček, ponosna članica kluba - negdje oko pet godina.
- I kakvi su vaši sveukupni dojmovi, nakon svih godina?
- Lijepo. Divno. Krasno. Družimo se. Meni je osobno zaista prekrasno, posebno humanitarne dio ove prekrasne priče!
- Ja sam inače iz vojne policije, Moto Satnije, sada sam u mirovini. Moj zapovjednik, me uputio u rad ovog kluba, prije nego što sam stupio u moto klub Blue Knights Croatia II.
Rekao mi je što rade, kako rade, koji su im ciljevi. Sve to skupa mi se veoma dopalo i pristupio sam klubu.
- Koliko ste dugo ponosni član ?
- Kada sam predao zahtjev trebalo je proći godinu dana, kako bih dobio puno članstvo i da mogu nositi boje.
Takav je postupak, sve to ide u centralu u Ameriku i dok oni provjere. Među ostalim je bio uvjet da imam častan otpust iz službe (jer sam ja u mirovini) i da imam odgovarajuću kategoriju vozačke dozvole i motor u svom vlasništvu. Ja sam sve ispunjavao i trebalo je godinu dana da se sve to obavi. Evo sada sam ponosni član moto kluba Blue Knights Croatia II, nešto manje od godinu dana.
- Možete li nam reći svoje sveukupne dojmove dosadašnjim članstvom?
- Dojmovi su sjajni, berem ovo što sam ja imao prilike vidjeti i doživjeti. "Posvećivanje" motora, druženje, humanitarne akcije (to što smo bili kod Danka, što je i sam predsjednik spomenuo). čovjeka je jako dojmilo kada smo došli!. Ne zbog novca koji je prikupljen, već što smo pronašli vremena posjetiti ga i donijeti radost , nadu i snagu naših motora.
I inače ta druženje, ispunjavaju dušu. Savršeno je!
- Planovi za budućnost?
- Teško je planirati nešto za budućnost. Neka ostane ovako kako je. Sudjelovati što više u radu kluba, koliko obaveze dozvoljavaju...
- Dragi Nikola, možete li nam reći koliko ste vi dugo član moto kluba Blue Knights Croatia II ?
- Ponosni član sam od 2009. godine.
- Možete li nam reći, što je vas motiviralo da pristupite klubu i postanete punopravni član ?
- Bilo je to prije svega , druženje sa ljudima. Ja poznam sve te ljude, mislim većinu ljudi poznam sa posla. moram priznati, kako sam u samom početku bio ipak malo skeptičan, misleći kako će se ovdje u klubu pričati iste stvari, kao i na poslu. Iste priče, iste brige, isti strahovi... No , to me iznenadilo, kada sam došao po prvi sastanak kluba. Ono oko čega sam strahovao, toga nije bilo ni u tragovima. Naime svjedočio sam zaista ugodnom, toplom ljudskom druženju, bez spomena ili aluzije prema poslu. U tom druženju bilo je šale, kartanja...itd.. Bilo je svega onoga čega nama danas nedostaje u ovom bezglavom ubrzanom načinu života. Dakle vi kad možete zaboraviti ( za vrijeme klubskog druženja) neke svoje svakodnevne brige, tada to služi kao "ispušni ventil". Tada vam je zaista drago doći i drugi puta u takvu sredinu među takve drage ljude, kako bi se spontano i iskreno opustili.
No, tada je tu i određena ljubav prema motorima, vožnjama i kada shvatite kako sve to ima nekakav humanitarni karakter, da to poprima nekakav izgled, hajmo reći - određene dobrobiti. Gdje čovjek ima priliku pridonijeti dobrobiti zajednice.
Većina nas, koji se i bavi tom vrstom posla (vatrogasci, prva pomoć, policija..) to su u stvari određeni ljudi- altruisti - koji žele svojim radom, djelom, idejom pridonijeti društvu. Njegovom razvitku i njegovom boljitku.
To je ta širina koja osobno mene ispunjava do najmanjeg dijela, gdje ja mogu na poslu pridonijeti ali i ovako se opuštajući u kvalitetnom društvu, odnosno moto klubu - gdje ću moći pridonijeti dobro.
Iskrenog sam mišljenja kako je sveobuhvatan cilj našeg moto kluba Blue Knights Croatia II , ali i cijele Svijetske organizacije, humanitarnoga karaktera. Znači, svi mi pomažemo potrebitima. Mi smo svakako svijesni, kako je tih ljudi, daleko više, nego što im i možemo pomoći. I to što mi pomažemo, nisu neke znatne cifre ili nekakvi veliki basnoslavni iznosi, da im mi možemo jako puno pomoći. No, kada mi dođemo ljudi vide, kao je naša pomoć zaista dana, poklonjena od srca, kako mi suosjećamo sa njima. Postoje slučajevi, kako se se neki od naših članova zatekli u sličnim situacijama. Tako da smo i svojim članovima pomagali, ali nikada nismo to spominjali niti isticali. Toga među nama nema.
Znači, mi znamo za nečiju situaciju, dogovorimo se da čak ni taj "netko" (kome je potrebna pomoć) ne zna i onda odlučimo pomoći. Možda vrijednost pomoći ponekad nije ni vrijedna spomena, no kad vi vidite da taj iznos ili čak rad (nekada ne moraju biti finacijska sredstva). čovjek se naše u stisci da mu treba pomoći,npr. pokriti krov na kući - nema koga pozvati u pomoć!
Kada sa skupi nas petnaestak,dvadesetak, i vidite da takva situacija čovjeka gane, jer čovjek nije spreman. Mi kada da čovjek nije spreman, donesemo i roštilji piće i sl. Dakle čovjek takve stvari nikada ne zaboravlja.
- Planovi za budućnost?
- Svatko od nas ima neke svoje planove, no čuo sam izjavu- "Ako želiš nasmijati Boga, tada mi samo otkrij svoje planove za budućnost!?" Tako da bi ja poučen ovom mudrošću, planove zadržao za sebe.
"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!
Osnovali smo se ovdje u Zagrebu, sada već davne 2005. godine, i od tada organiziramo i porovodimo humanitarne donacije.
Postojimo evo 12. godina.
Trenutno naša Podružnica broji nešto više od 20. članova, no ovoga četvrtka nismo svi prisutni, jer kako i sami znate, sada je vrhunac sezone godišnjih odmora, no poneki su članovi zauzeti vlastitim obavezama, koji također nisu mogli doći.
Naš humanitarni rad je uglavnom usmjeren, naravno uz sve ostale akcije, prema osobama slabijeg imovinskog stanja, također prema osobama sa posebnim potrebama. Otiđemo do njih, pogledamo što njima treba. Nakon toga prionemo skupljanu sredstva od nas (naših primanja), naime do sada nemam sponzore koje bi zdušno popratili naše aktivnosti (možda će ova reportaža potaknuti, neke da nam se jave!?) kako bi tim ljudima uz dobro srce, tim ljudima na neki način priuštili neku malu zadovoljštinu.
Kada prikupimo novčana sredstva, ovdje u našem prostoru u naselju Čehi, po principu koliko tko može, tada organizirano u koloni odlazimo uručiti naš doprinos.Moramo priznati, kako naš posjet uvijek izmami veliki interes, radilo se o pojedincu ili pak grupi ili organizaciji koju doniramo. Pretpostavljate kako se ovdje ne radi o novcu i količini novca, već o našoj inicijativi i samoj pojavnosti nas, plavih prsluka i motora.
- Na žalost, mi se nismo vidjeli od prošlogodišnjih Božićnih blagdana, kada ste donirali članove udruge Rotor u naselju Siget, u prostoru Gradske udruge Crvenog križa Grada Zagreba. Možete li nam spomenuti neke od svojih humanitarnih akcija, koje ste organizirali do sada.
- Zaista smo bili aktivni ovu godinu, u ostalom kao i svih proteklih 12. godina do sada. Možda bi bilo predugo spominjati sve naše akcije, pa ću spomenuti tek neke. Evo , spomenuti ću skoru humanitarnu akciju u kojoj smo pomogli našem prijatelju Danku, također motoristi, koji je na žalost obolio od cerebralne paralize. Danko zaista voli Plave vitozove - iako nije bio naš član, on redovito dolazio na naše proslave i druženje (rođendane, naša događanja). Za tu prigodu smo skupili negdje oko 2. tisuće kuna, kako bi mu pomogli za njegovo liječenje.
Spomenuo bih također 26. svibnja 2016. godine je održana u Zatonu Europska Konferencija, gdje se okupilo više od 1 100 policajaca članova Svijetske organizacije Blou Knights, znači od Amerike , praktično do Bosne i Hercegovina. I za tu priliku smo organizirali humanitarnu akciju u jednom Dječjem centu za djecu sa posebnim potrebama. U toj akciji je sudjelovalo pri uručenju donacija negdje oko 900 motora. Tako da mi stalno pokušavamo, pronaći način pomoći što više ljudi.
Imamo jednog kolegu, iz vojne policije, on je u Karlovcu. Tamo smo jednu obitelj pomogli, naime darovali smo joj perilicu. Također smo perilicu donirali Centru za rehabilitaciju Stančić u Dugom Selu, itd...
Stvarno se trudimo i pokušavamo. mnogo ljudi, kojima je potrebna pomoć, pomognemo. Svake godine doniramo Udrugu Rotor gdje su osobe sa posebnim potrebama. Njima obično sakupimo oko 2. tisuće kuna, što im kupimo materijala za njihove radionice, ručnih radova. Ja osobno odem sa njihovim voditeljicama u dućane i one izaberu, npr. platno, konce i sve ostalo što im je potrebno (oni rade goblene, pa čak i vezu naše znakove i naš grb, koji mi poklanjamo.) I kada mi imamo naš rođendan u siječnju (7. siječnja) tada im uručimo našu donaciju, koja među članovima te udruga ali i među nama često zna izmamiti iskrenu suzu - radosnicu.
 |
| Leo Lajzinger, tajnik podružnica Blue Knights Croatia II |
- Tajniče, možete li nam reći, osim humanitarnih, koje su još aktivnosti vašeg kluba ?
- Osnovne aktivnosti uz ovu humanitarnu su svakako promicanje sigurne vožnje u svakodnevnom prometu. Zasigurno ne sa stajališta policije, već mi želimo služiti primjerom, kako bi ljudi koristili potrebnu opremu, da se pridržavaju prometnih pravila i da uvažavaju prometnu signalizaciju.
Gdje god dođemo, pa radilo se i o humanitarnim akcijama, privlačimo pažnju od onih najmlađih pa do starijih.I u tim prilikama pokušavamo pozitivno utjecati na mlade, jer ako oni i krenu u životu sa vožnjom motora, što mi naravno svesrdno podržavamo, želimo da paze na svoju osobnu sigurnost ali i na sigurnost ostalih sudionika u prometu.
- Koliko često, organizirate zajednička druženje, putovanja?
- Zaista dosta truda ulažemo u zajednička putovanja i druženja. Najčešće su to jednodnevni izleti, na koja najčešće pozivamo i naše prijatelje, poznanike motoriste. Također pozivamo i motoriste koje susretnemo po putu da nam se pridruže, da se voze sa nama. Uvijek su te naše vožnje u pravilnim i dobro organiziranim kolonama , gdje pokušavamo pokazati praktičnim primjerom, kako se i u laganoj vožnji sa poštivanjem svim prometnih pravila može uživati , kako u vožnji ali isto tako i u ugodnom druženju.
- Možete li nam ukratko reći, koji je uvjet, osim da sam policajac, kako bi postao ponosan član vašeg moto kluba ?
- Uvjet za članstvo u našem klubu je , kao što ste spomenuli, prije svega policajac (žensko ili muško).No uz redovnog člana, može se postati i počasni član. To znači da osoba svojim zalaganjem, svojom vožnjom, svojim zalaganjem dijeli naše sklonosti (humanitarnom radu, pomaganju drugima..) Takvu osobu primamo, kao Počasnoga člana, što se svake godine na Godišnjoj skupštini izglasava.
 |
| Josip Čeh, član podružnica Blue Knights Croatia II |
- U klubu sam oko pet godina sa svojim zaručnicom koja je - "Knights lady", što znači moj pratioc na motoru. Motiviralo me da postanem član kluba, prije svega što sam službena policijska osoba kako ovdje u klubu imao priliku osjetiti humanizam, domoljublje, sigurnost prometa na prometnicama sa mojom "braćom" kako mi motoristi volimo reći.
No želim istaknuti također i svoju ljubav prema motorima još od malih dječačkih dana. Uvijek sam ih promatrao i divio im se, zamišljajući jednog dana kada budem "velik" da i ja jednog dana sjednem na motor da osjetim taj život, tu vibraciju, putovanja, avanturizam i sve ostalo - spojim u jedno.
Dodao bih, što je tajnik u brzini zaboravio reći. Naime po našem pravilniku, što se pitali već prije. Član našeg kluba, mora biti osoba, koja je punoljetna, koja ima uspješno položenu A kategoriju - valjanu za vožnju motora. Zatim motor, jači od 250 kubika, kako bi bio "ozbiljan" motorista. Motor mora biti sigurnosno, registriran i sve ostalo po zakonu o prometu.
No također kada se vozimo u koloni "grupi", imamo od predsjednika, što je "šef", što bi rekli - glavni, a po tom slijedi, potpredsjednika, zatim čovjek koju je ne čelu kolone - on određuje dinamiku i način vožnje, te zadnji vozač u koloni koji "čuva". Znači imamo čistače, to su sve vožnje od recimo od tri pa na više osoba zajedno u koloni.
Pa tako to ljudi sa simpatija promatraju, pozdravljaju, gdje se mi vrlo često zaustavimao, te popričamo, šalimo...
 |
| Ivana Marošević, Knights lady podružnica Blue Knights Croatia II |
- Draga Ivana, vi niste punopravni član ?
- Ne, znači ja nisam punopravni član moto kluba Blue Knights Croatia II. Punopravni članovi, kako ste već čuli, moraju biti policajci (aktivni ili u mirovina), dakle ja sam samo član po mom zaručniku. Dakle i ja se vozim u slobodno vrijeme kada i oni, Ja osobno ne vozim motor ikako volim vožnju, no zato sudjelujem u svim ostalim aktivnostima kluba, posebice u onom humanitarnom dijelu.
- Vi isto nosite plavi prsluk?
- Da, naravno! Službeno, ako je žena ili zaručnica od Viteza, tada ona može posjedovati , odnosno nositi plavi prsluk sa obilježjima moto kluba Blue Knights Croatia II. Tako stoji i u statutu.
- Koliko ste dugo vi osobno član kluba?
- Ja sam isto kao i moj zaručnik Josip Ček, ponosna članica kluba - negdje oko pet godina.
- I kakvi su vaši sveukupni dojmovi, nakon svih godina?
- Lijepo. Divno. Krasno. Družimo se. Meni je osobno zaista prekrasno, posebno humanitarne dio ove prekrasne priče!
 |
| Dražen Kramarić, član podružnica Blue Knights Croatia II |
- Ja sam inače iz vojne policije, Moto Satnije, sada sam u mirovini. Moj zapovjednik, me uputio u rad ovog kluba, prije nego što sam stupio u moto klub Blue Knights Croatia II.
Rekao mi je što rade, kako rade, koji su im ciljevi. Sve to skupa mi se veoma dopalo i pristupio sam klubu.
- Koliko ste dugo ponosni član ?
- Kada sam predao zahtjev trebalo je proći godinu dana, kako bih dobio puno članstvo i da mogu nositi boje.
Takav je postupak, sve to ide u centralu u Ameriku i dok oni provjere. Među ostalim je bio uvjet da imam častan otpust iz službe (jer sam ja u mirovini) i da imam odgovarajuću kategoriju vozačke dozvole i motor u svom vlasništvu. Ja sam sve ispunjavao i trebalo je godinu dana da se sve to obavi. Evo sada sam ponosni član moto kluba Blue Knights Croatia II, nešto manje od godinu dana.
- Možete li nam reći svoje sveukupne dojmove dosadašnjim članstvom?
- Dojmovi su sjajni, berem ovo što sam ja imao prilike vidjeti i doživjeti. "Posvećivanje" motora, druženje, humanitarne akcije (to što smo bili kod Danka, što je i sam predsjednik spomenuo). čovjeka je jako dojmilo kada smo došli!. Ne zbog novca koji je prikupljen, već što smo pronašli vremena posjetiti ga i donijeti radost , nadu i snagu naših motora.
I inače ta druženje, ispunjavaju dušu. Savršeno je!
- Planovi za budućnost?
- Teško je planirati nešto za budućnost. Neka ostane ovako kako je. Sudjelovati što više u radu kluba, koliko obaveze dozvoljavaju...
 |
| Zaručnici Ivana Marošević (Knights lady) i Josip Čeh (punopravni član) |
Prsluci
Službena boja prsluka je svjetloplava i datira iz 1974. godine kada je izabrana po boji službenih košulja policije države Maine, grad Bangor, SAD, gdje su i nastali Blue Knights-i. Međutim, na tlu Europe većina chaptera nosi tamnije nijanse prsluka dok neki "stariji" chapteri nose crne ili smeđe prsluke. Boje su tradicionalno trodijelne, gornja lenta na kojoj je naziv „Blue Knights“, u sredini se nalazi međunarodni grb BK a donja lenta je predviđena za ime države i broj chaptera. Na desnoj strani međunarodnog grba BK je patch MC, dok se sa lijeve strane nalazi patch LE (Law Enforcement) koji označava da se radi o isključivo policijskom klubu. Na prednjoj strani prsluka je međunarodni grb, grb podružnice, ime člana i funkcija. Prsluk je neotuđiv i neprenosiv, kao i simboli kluba i podružnice.
Uz boje koje nose punopravni članovi, dozvoljene su i oznake - Knights lady - koje su isključivo namjenjene zaručnicama i suprugama članova.
Službena boja prsluka je svjetloplava i datira iz 1974. godine kada je izabrana po boji službenih košulja policije države Maine, grad Bangor, SAD, gdje su i nastali Blue Knights-i. Međutim, na tlu Europe većina chaptera nosi tamnije nijanse prsluka dok neki "stariji" chapteri nose crne ili smeđe prsluke. Boje su tradicionalno trodijelne, gornja lenta na kojoj je naziv „Blue Knights“, u sredini se nalazi međunarodni grb BK a donja lenta je predviđena za ime države i broj chaptera. Na desnoj strani međunarodnog grba BK je patch MC, dok se sa lijeve strane nalazi patch LE (Law Enforcement) koji označava da se radi o isključivo policijskom klubu. Na prednjoj strani prsluka je međunarodni grb, grb podružnice, ime člana i funkcija. Prsluk je neotuđiv i neprenosiv, kao i simboli kluba i podružnice.
Uz boje koje nose punopravni članovi, dozvoljene su i oznake - Knights lady - koje su isključivo namjenjene zaručnicama i suprugama članova.
 |
| Nikola Hren, član podružnica Blue Knights Croatia II |
- Ponosni član sam od 2009. godine.
- Možete li nam reći, što je vas motiviralo da pristupite klubu i postanete punopravni član ?
- Bilo je to prije svega , druženje sa ljudima. Ja poznam sve te ljude, mislim većinu ljudi poznam sa posla. moram priznati, kako sam u samom početku bio ipak malo skeptičan, misleći kako će se ovdje u klubu pričati iste stvari, kao i na poslu. Iste priče, iste brige, isti strahovi... No , to me iznenadilo, kada sam došao po prvi sastanak kluba. Ono oko čega sam strahovao, toga nije bilo ni u tragovima. Naime svjedočio sam zaista ugodnom, toplom ljudskom druženju, bez spomena ili aluzije prema poslu. U tom druženju bilo je šale, kartanja...itd.. Bilo je svega onoga čega nama danas nedostaje u ovom bezglavom ubrzanom načinu života. Dakle vi kad možete zaboraviti ( za vrijeme klubskog druženja) neke svoje svakodnevne brige, tada to služi kao "ispušni ventil". Tada vam je zaista drago doći i drugi puta u takvu sredinu među takve drage ljude, kako bi se spontano i iskreno opustili.
No, tada je tu i određena ljubav prema motorima, vožnjama i kada shvatite kako sve to ima nekakav humanitarni karakter, da to poprima nekakav izgled, hajmo reći - određene dobrobiti. Gdje čovjek ima priliku pridonijeti dobrobiti zajednice.
Većina nas, koji se i bavi tom vrstom posla (vatrogasci, prva pomoć, policija..) to su u stvari određeni ljudi- altruisti - koji žele svojim radom, djelom, idejom pridonijeti društvu. Njegovom razvitku i njegovom boljitku.
To je ta širina koja osobno mene ispunjava do najmanjeg dijela, gdje ja mogu na poslu pridonijeti ali i ovako se opuštajući u kvalitetnom društvu, odnosno moto klubu - gdje ću moći pridonijeti dobro.
Iskrenog sam mišljenja kako je sveobuhvatan cilj našeg moto kluba Blue Knights Croatia II , ali i cijele Svijetske organizacije, humanitarnoga karaktera. Znači, svi mi pomažemo potrebitima. Mi smo svakako svijesni, kako je tih ljudi, daleko više, nego što im i možemo pomoći. I to što mi pomažemo, nisu neke znatne cifre ili nekakvi veliki basnoslavni iznosi, da im mi možemo jako puno pomoći. No, kada mi dođemo ljudi vide, kao je naša pomoć zaista dana, poklonjena od srca, kako mi suosjećamo sa njima. Postoje slučajevi, kako se se neki od naših članova zatekli u sličnim situacijama. Tako da smo i svojim članovima pomagali, ali nikada nismo to spominjali niti isticali. Toga među nama nema.
Znači, mi znamo za nečiju situaciju, dogovorimo se da čak ni taj "netko" (kome je potrebna pomoć) ne zna i onda odlučimo pomoći. Možda vrijednost pomoći ponekad nije ni vrijedna spomena, no kad vi vidite da taj iznos ili čak rad (nekada ne moraju biti finacijska sredstva). čovjek se naše u stisci da mu treba pomoći,npr. pokriti krov na kući - nema koga pozvati u pomoć!
Kada sa skupi nas petnaestak,dvadesetak, i vidite da takva situacija čovjeka gane, jer čovjek nije spreman. Mi kada da čovjek nije spreman, donesemo i roštilji piće i sl. Dakle čovjek takve stvari nikada ne zaboravlja.
- Planovi za budućnost?
- Svatko od nas ima neke svoje planove, no čuo sam izjavu- "Ako želiš nasmijati Boga, tada mi samo otkrij svoje planove za budućnost!?" Tako da bi ja poučen ovom mudrošću, planove zadržao za sebe.
"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!
Nema komentara:
Objavi komentar