Ubrzajte i smirite se

Novi Zagreb - "Čudni su putevi Gospodnji" ,bar se  tako kaže. Najvjerojatnije me ta tvrdnja uči koliko mnogo čega nepredvidljivog se dogodi na mom putu, a da o tome nisam razmišljala.

Najčešće se to događa kad krenem ostvariti neki svoj naum koji mi je izuzetno bitan i snažno krećem u njegovo ostvarivanje. Sve u svemu, dobro se u tome osjećam bez obzira što još ne znam kako ću svladati sve prepreke koje su moguće na tom putu. Najčešće nisam ni svjesna tih prepreka. Ma, da pojednostavimo,  uopće ih ne vidim.

Svoje najveće izazove sam bez ikakvih problema ostvarila kada sam bila opuštena, u umu. Kada nisam bila opterećena krajnjim ciljem jer sam osjećala da je on tu.

Da pojednostavim. Cilj je svaka naša želja koja traži da bude ostvarena. To može biti odlazak na neki event koji počinje u vrijeme kad sam još uvijek na poslu. To može biti onaj dan kada od svih dana u tjednu baš se zalomilo da u jednom danu imamo par sastanaka koje je nemoguće u samo startu ostvariti.

Najćešće kad se u mom životu dogode takvi trenuci osjećam da je apsolutno bez potrebno se dodatno uzrujavati. Situacija sama po sebi je vrlo napeta u startu i ako u nju uđem još i napeta s nebrojeno mnogo očekivanja, neću se dobro osjećati. Drugi će to primijetiti. Moguće je da sve ode u smjeru u kojem ne bi trebalo. Naravno moram napomenuti da znam da sam bila i u takvim situacijama i odluka je da se ne želim više tako osjećati. Imam svoju parolu u takvim situacijama i to tek sada kad sam „malo porasla“....“Neka bude kako treba biti“. Dat ću sve od sebe tako da budem smireno prisutna u toj situaciji.“

Jedno je biti cool, a drugo je biti cool s razlogom, otvorenih očiju i ušiju.

To su situacije kada nismo opterećeni krajnjim rezultatom. Oni koji jesu,a bila sam i ja, blokiraju sebe u startu. Znala sam se poslije čuditi zašto se to sve događa. To vam je ono kada ljudi govore „Sve sam učinio i napravio kako treba i ništa....stvarno nemam sreće“.

I onda će se knjige pisati o sretnim i nesretnim ljudima. Ma toga nema. Nema ni sretnih ni nesretnih. To je sve trenutak odabira.

Ako sam opterećena krajnjim ciljem bit ću nesretna jer i da ga ostvarim, naći ću neku manu, nešto što još mu još nedostaje.

Ako sam opuštena bez obzira na krajnji rezultat, ja sam sretna jer rezultat koji dobivam je upravo jednak tome kako sam se postavila u odnosu na njega, bez očekivanja, jednom riječju „IDEM“. Najćešće sam u toj situaciji presretna jer osjećam da sam dobila zaista mnogo u odnosu na moju opuštenost bez očekivanja.

Zanimljivo je da samo tada, a to možete i sami potvrditi, dolaze i nastaju neke nove mogućnosti, prilike, ponude i neke druge priče o kojima sam možda sanjala.

Eto ,zaista su čudni putevi Gospodnji.

Zato obožavam rečenicu od Boba Proctora: „Ubrzajte i smirite se“.............ovo je moja zvijezda vodilja.