Remetinečki gaj - Večeras je u 20,00 sati u galeriji centra za kulturu Novi Zagreb, otvorene izložba pod nazivom - 30. godina kulturne suradnje Hrvatske i Češke, pod pokroviteljstvom grada Zagrebe, gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.
Izložbu je zanimljivim i kratkim govorom otvorio ravnatelj centra za kulturu Novi Zagreb Branko Marić, pred gotovo stotinjak gostiju. Kratak govor je evocirao, sam početak ovog dugogodišnjeg kulturnog i društvenog druženja, koje je evo nakon toliko godina preraslo i u međudržavnu suradnju.
 |
| gđa. Nina Kogler, sopranistica i gitaristica |
Ove godine mi je doista čast nastupati na 30. godišnjici Hrvatsko Češke suradnje.
Imala sam prilike u Češkoj biti gost, odnosno gošća, sa kolegama umjetnicima. Također su me danas pozvali da dođem na otvorenje ovog prekrasnog događaja ali i jubileja i da nešto odsviram. Sa velikim sam se oduševljenjem odazvala i nadam se kako sam svojim skromnim doprinosom doprinijela kako bi ova večer zaista bila tek mali biser svega velikog što se činilo dragulj sve ove godine, kroz iskreno prijateljstvo, razmjenu kulturu i vesela, nezaboravna druženja.
 |
| g. Branko Marić, (u sredini) ravnatelj Centra za kulturu Novi Zagreb |
Ovo je jedan presjek 30. godina suradnje, što je Centar za kulturu novi Zagreb i Dom kulture Metropol u Češkim Budjevicama, Veleposlanstva Republike Hrvatske u Pargu. Evo sjećamo se 30. navršenih godina gje smo surađivali sa niz uglednih umjetnika i iz Hrvatske i češke. Kada smo radili taj "meterijal", ovaj katalog i sami smo bili iznenađeni, koliko smo puno stvari (posla) uradili i koliko smo puno odličnih stvari uradili između češke i Hrvatske. To je jeko dobro "sjelo" i u Republici Češkoj i u Republici Hrvatskoj s obzirom na turističke odnose, gospodarsek odnose, ulturne odnose.. Jednostavno bez ta dva , tri faktora - ne ide. To je jako dobra suradnja i jako su zadovoljni umjetnici, zadovoljni posjetitelji. Zadovoljni gore u Ćeškoj Republici.... A, posebno me veseli što je u ovo vrijeme odaziv ovdje bio fantastičan i to je ono što veseli. To je velika podrška da i dalje možemo ...
 |
| gđa. Ida Gamulin, pijanistica i profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu |
Kako smo doznali , vi ste više puta kulturno posjetili Republiku Češku u sklopu ovih druženja.
Moram kazati, kako sam sa ravnateljem Brankom Marićem, u njegovoj organizaciji nastupala na prekrasnim mjestima u prekrasnim crkvama i dvoranama, ali ono što je još važnije su ti ljudi koji su nas tamo dočekivali. Publika, njegovi suradnici, g. Štadler koji je bio tamo zapravo duša čitave te organizacije. I moram istaknuti, kako sam se, svaki puta kada bi išla tamo osjećala kao da sam u Zagrebu..
To je nakako, Češka je izuzetno kulturna sredina, sredina koja cijeni i voli i klasičnu glazbu, umjetnost. Inače sam i u Pragu često nastupala u koncertnoj dvorani Rodolfinu. Svi ovi koncerti koji su bili u južnoj Češkoj, su mi bili posebno dragi. Tamo su vrlo jaki turistički centri, recimo dvorac Hluboke i u "Mramornoj dvorani" njima imati koncert, to jedno posebno iskustvo. Da ne kažem svi su klaviri (češki klaviri) Petrof i izvrsno ugođeni. Moram prizati kako je sev to bilo organizirano na veoma visokom profesionalnom nivou. No, uz to je bilo lijepo druženje i uvijek bismo nakon koncerta svratili u neku pivnicu. Naša hrana koju mi ovdje, isto tako, volimo, izvrsno pivo! Pa što ćete više ? pričalo se o muzici, o suradnji, o tome kada ćemo ponovno doći... To su doista jako jako lijepa sjećanja.
 |
| g. Stanislav Štadler, vlasnik umjetničke agencije, Češke Budjevice, Republika Češka |
Ova izložba je tek jedan mali dio kulturne razmjene.
Interesantno je kako je ta razmjena započela sasvim bez ikakve pripreme , kako nekako slučajno. Započela je na otoku Murteru u jednoj konobi, tamo je bilo jedno društvo (limena glazba) iz Naselja Lučko. Popili smo dobro Dalmatinsko vino, družili smo se i tako se upoznali. Obadva su društva radila na strani kulture i tada sam te glazbenike pozvao u Češke Budjavice, na veliki međunarodni festival "limenih glazbi":
Oni su došli, nisu osvojili prva mjesta na festivali, ali su ime se Češke Budjevice i Republika Češka dopala jednmo za uvijek! Po povratku su svoje događaje, impresije i sjećanja sa ponosom prepričavali svojim prijateljima i poznanicima. Od tada pa do danas mnogo je mnogo "limenih glazbi" dolazilo u Češče Budjevice, no uskoro su se uključili i ostali vidovi umjetnosti i kulture. Nakon jednog vremena sve ove aktivnosti je trebalo institucionalizirati, tako da smo se povezali sa Centrom za kulturu Novi Zagreb i sa Velikim kulturnim domom u Češkim Budjovicama. U to b+vrijeme sam i sam radio u tom kulturnom domu. Ubrzo nakon ovog povezivanja započela je prava i snažna razmjena u velikom državnom razmjeru. Trajalo je to sve do sada , 30. godina kroz sve to vrijeme u Republiki Češku je došlo i nastupilo oko 200 ansambala, kud -ova. Moram priznati, kako je nešto manje ansambala dolazilo ovdje u Hrvatsku od strane Republike Češke, zbog toga jer vaša vlada, daje mnogo više za kulturu, nego Češka vlada.
Eto, nakon 30. godina želimo sve ovo predati u ruke mladih, kako bi oni i dalje nastavili njegovati ovu moćnu i iskrenu kulturnu razmjenu između dvije država ali skoro istih naroda.
"Kliknite" na fotografiju kako bi je uvećali!
Nema komentara:
Objavi komentar