subota, 28. studenoga 2015.

Pogledali smo Priča o bljaksonima (ili zašto treba dobro jesti)

Sa današnje predstave
Remetinec - danas u Centru za kulturu Novo Zagreb, posjetili  dječju predstavu Priča o bljaksonima (ili zašto treba dobro jesti), u režiji Hrvoja Zalar. Simpatična je to predstava koja govori o djevojčici Dunji koja živi ispunjeno i veselo djetinjstvo... ide u školu, bavi se plesom i glazbom, i kad ima vremena odlazi u posjetu svojoj staroj bakici koja joj s ljubavlju priprema „stara“ jela kako bi njezina unuka bila zdrava. 

Ali vrag, koji u današnje vrijeme nije gadna kreatura nego agresivni trgovac, Dunju navuče na moderna jela koja ne oduzimaju vremena i koja se mogu jesti svuda: vragburgeri, paklenski pomfriti i krampus kole...Dunja se pretvori u bljaksonicu! Okus bakinih jela izgubi svaki čar, postane bezvoljna, prestane se baviti plesom...ali na svu sreću, bakica ima lijek: krepku pileću juhicu!

Moramo priznati, kako nas je predstava vrlo brzo osvojila. Svojom dinamikom, dječjom nevinošću i iskrenošću, smijehom ponijela nas je i začas ispunila nekih četrdesetak minuta prekrasnim emocijama. Pogledavali smo s vremena na vrijeme publiku, djecu oko sebe, koja su se zanijele i bila živi sudionici predstave. Ponekad bi negodovali, a zatim gotovo u transu padala u smijeh. Nitko nije ostao ravnodušan, pa čak ni roditelji koji su nevoljko dopratili svoje "klince" na još jednu predstavu. Nakon predstave, na odlasku - na skori ručak, svi su se smijuljili i prepričavali zgode iz predstave.

Što kazati na kraju? 

Iza svih nas je jedno prekrasno subotnje prijepodne, zahvaljujući predstavi ispunjeno, prekrasnim emocijama ali i novim kvalitetnim spoznajama o načinu ishrane koju i sami koristimo. Prava je šteta, što se je u dvorani Centra za kulturu na ovako lijepoj predstavi moglo vidjeti još praznih sjedećih mjeta, koja su čekala, da upravo dođete vi sa svojom djecom.... No, ima vremena, mnoge su predstave još pred nama! 

Sasvim smo sigurni kako ćete se i vi odlučiti doći sa svojom djecom i upustiti u neponovljivu čaroliju Novozagrebačkih subotnjih prijepodnevnih kazališnih predstava.

Za dojmove sa ove predstave, upitali smo poneke od roditelja...



Gđa. Alenka  Barešić
Majka sam triju djevojčica. Svoj dolazak sam započela sa prvim djetetom i evo me još sam ovdje. Moram priznati, kako je ova predstava zaista zanimljiva, smiješna i poučna. Koliko vidim zaokupila je pažnju sve djece. Naravno, kroz svo vrijeme mojih dolazaka, bilo je i zaista odličnih predstava, ali i onih malo manje dobrih. Uglavnom 90% predstava je dobrih. No sve je to u redu, sve je to život, zar ne?

Dodala bih kako mi , odnosno moja obitelj spada u one sretnike, kojima je kazalište ovako blizu u kvartu. ja se ujutro ustanem malo ranije, pripremim sve za ručak i tada sa mojim curicama posjetim predstavu. Nakon odlične predstave, slijedi isto tako odličan ručak, a popodne izlet negdje na kolače. Ma može li dan biti ljepši ili ispunjeniji ?





Gđa. Vesna Kezelja
Također sam majka triju djevojčica i redoviti gost svih predstava u našem Centru za kulturu Novi Zagreb. Kada pogledam unazad, tada mogu kazati da ovdje dolazimo, kao redoviti posjetitelji oko šesnaest godina. 

Naravno uz kazališne predstave, pratimo i sva ostala kulturna zbivanja, koja nam priređuje naš Centar sa svojim vrijednim djelatnicima (tu su koncerti, izložbe, raznolike radionice ...) 

Željela bih istaknuti, kako se kvaliteta predstava vidno poboljšala, pa to potvrđuje upravo i ova predstava, koju smo sa velikim zanimanjem (kako djeca, tako i mi roditelji!) odgledali.

Za kraj ću također kazati, a mislim kako je to važno reći u ova teška vremena, kako je ovo najeftinije kazalište u gradu. Eto još jednog razloga, da se možda popune i ona sjedala, koja ponekada znaju ostati prazna za vrijeme subotnjih prijepodnevnih dječjih predstava.



Gđa. Zrinka Anić
Roditelj sam dvoje djece. Svi skupa dolazim ovdje već dugi niz godina i to je u mom domu, prelazno generacijski. Naime mene su ovdje dovodili moji roditelji.

Moram priznati, kako su , kada govorimo o predstavama, iz godine sve bolje i bolje. Ne, to nikako ne znači da su one prijašnje bile loše, no nekako sa godinama i mi postanemo malo zahtjevniji i podižemo svoj prag kvalitete. što se tiče današnje predstave, zaista sam zadovoljna, a koliko vidim i ostala djeca, pa i roditelji. Glumcima u predstavi svaka čast!  U mom domu se jedva čeka subota da se dođe u kazalište. osudila bih se kazati kako takve subote imaju poseban "status". Naime, slično, kao i mnoge druge mame, ustanem se ranije pa pripremim sve za ručak, tada slijedi neizostavna predstava, pa povratak na objed. Nakon toga kratko odmaranje, pa tada slijedi izlet negdje u okolicu grada..... Morate priznati, da je subota zaista ugodna i ispunjena za moju obitelj.

Za kraj bih također iskoristila priliku i kazala, kako ja i moja obitelj koristimo i još neke druge blagodati blizine Centra za kulturu Novi Zagreb. Naime, je sam i polaznik Kreativne radionice, koju vodi gđa. Gordana Deriš, gdje učimo i radimo kojekakve kreacije kućnog nakita za skorašnje blagdane. Upravo izrađujemo i kreiramo iz prirodnih materijala adventske vjenčiće ...



Nakon što smo čuli što o predstavi misli njezina publika, riječ smo dali izvođačima i samom autoru predstave.... 



g. Hrvoje Zalar, pisac, režiser, glumac
Danas smo izveli predstavu "Priča o Bljaksonima, ili zašto treba dobro jesti?" To je naša druga predstava. Mi smo se osnovali lani 2014. godine i sa prvom predstavom "Priča o Tupsonima ili zašto treba učiti" pokušavali smo pomoći roditeljima, a i djecu uputiti, zašto treba učiti. Zašto je važno učenje u najširem smislu riječi (na samo neke određene predmete u školi, nego zašto treba cijeli život učiti.

Ova današnja predstava, pak isto govori o jednom modernom vrlo prisutnom problemu, a to je priča o ishrani. Jer živimo u jednom, po meni baš čudnom vremenu u kojem su "Kuharice" najbolje prodavanje knjige, kulinarski show - ovi na televiziji. A ipak , kada pogledamo kako na ulici ljudi jedu,hodaju cestom, jedu sendviče, nekakve buhtle, ovo ono... Prehranjuju se uglavnom hraneći se vrlo vrlo loše.

Premda je dobra hrana vrlo popularna, malo se zapravo troši. Probali smo, što je posebno važno za djecu koja su u razvoju , koja moraju rasti, koja moraju, moraju dobro jesti! Eto, ovdje smo u ovoj priči - Priči o Bljaksonima - pokušali raskrinkati tu lošu stranu modernog života i uputiti na ono...na juhice.... na ono što su radile naše bake.

- Kažite nam, kako vas je prihvatila publika ? Odnosno ovu predstavu?

- Jako, jako smo zadovoljni reakcijama djece, jer ipak znamo da su ti oblici prehrane djeci privlačni (evo mi na sceni imamo jednoga "vragburga", koji vrlo privlačno izgleda, kako i treba izgledati..) Kad na kraju upitamo djecu - "Hoćete li vi jesti taj "vragburger" u glas svi kažu : Ne, ne ..  ne! Iskreno se nadam, da bar mali, mali pomak  smo svi napravili prema tome da shvate vrijednost juhice, variva i takvih stvari.

Svi članovi našeg kazališta jako uživamo igrajući za djecu, i moramo priznati kako su djeca jedna krasna publika i kad čovjek osjeća da je lijepo prihvaćen, ti je tada zaista veliki užitak i osjećaj da radiš nešto korisno, nešto ima smisla. I eto na taj način uživa se sa svim ostalima u svom daru.



gdična. Anja Đurinović,  u angažmanu 
kazališta Gavella i u kazalištu Prijatelji
Ovo je naša druga predstava i to je pedagoška priča, koja govori o važnim starima i približava na neki duhovit i zabavan i  prihvatljiv način.

Meni se osobno čini da stvarno na svakoj izvedbi reagiraju apsolutno onako, kako priželjkujemo. Znači uvijek se nađe neki dečkić, kojemu je "vragburger" i vrag ipak zanimljiviji, ali ipak u principu  većina reagira na način da stvarno prihvaća to kao lijepu zanimljivu i poučnu priču.





Gđa. Maja Đurinović, scenski pokret

 Ja sam "vanjsko oko" i malo pokretač. Tu sam zbog pitanja nekih scenskih. Budući da je brat,glumac i redatelj, dakle on je sad postavio i uradio cjelinu, onda je potrebno to neko "vanjsko oko" (to je starija sestra!)  koja malo onda ima neke primjedbe itd...

Naime ja se inače bavim pokretom, plesom , scenskim pokretom, to predajem na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, to mi je baš ono struka, ljubav i time se bavim cijeli život.

- Moramo priznati kako ste sve to lijepo pretočili u ovu odličnu predstavu.

- No , ne bih htjela da me krivo razumijete, ali kad imate ovako dobre medije, tada je to u pola lakše!

- Naime, cijelu predstavu su djeca izuzetno dobro prihvatila.

- Slažem se sa vašom konstatacijom , ali i sami znate kako djecu ne možete varati, djeca se samo drže osjećaja, a osjećaji nikad ne lažu.

Od početka je to pitanje smisla predstave uopće, a onda i predstave za djecu. Dakle predstave za djecu, dakle dijete kao mlade publike i buduće publike i onih koji se trebaju naviknuti na kazalište, da se tome vesele, da dođu, komunicirati i da nešto čuju prepoznaju, osjete. 

Za kraj bih kazala, kako je važno da djeca odžive ono što se dešava na sceni, pre često se to zna samo odraditi. Ovo je sada pozicija da možemo raditi za dušu onako, onako kako mi smislimo da treba izgledati kazalište za djecu.





"Kliknite" na fotografiju, kako bi je povećali!