Strah od ....

Novi Zagreb - Strah od (ne) uspjeha 

Ova dva straha su međusobno potpuno jednaka jer se dotiču u istoj srži. Njihova srž je „Što će se dogoditi poslije?“. Odgovor je, ne znamo. Možemo samo, pretpostavljati. Stoga je ovo u principu,strah od nepoznatog. U nepoznatom ne znamo kako ćemo se snaći, što ćemo dobiti, a što ćemo izgubiti. kako ćemo reagirati mi ,a kako drugi s obzirom na nas. Hoćemo li doživjet nešto super ili nešto izuzetno loše. Jednostavno, nemamo odgovore na ta pitanja.

Perspektiva

Strah je kao i svaki drugi zauzimanje stajališta s obzirom na stvorenu perspektivu. Evo, na primjer, netko ima mišljenje (perspektivu) prema meditaciji kao opuštajućoj tehnici koja donosi ugodu i dobro raspoloženje. Netko drugi smatra (ponovno perspektiva) da je to uzaludno trošenje vremena i pusto ne činjenje ništa.

Iz ovog primjera zar možemo zaključiti da oni koji imaju loše mišljenje prema meditaciji kao tehnici opuštanja tijela i uma koje će im donijeti određenu njima korisnu blagodat, u stvari pate od straha od uspjeha? Ne možemo ,jer je to ponovno naša perspektiva.

Ako oni ne vide ništa dobro u toj tehnici , onda iz njihove perspektive, ona im ne može donijeti ništa dobro. To je samo informacija koju ne smijemo preokretati u svoju korist da bi drugome naudili jer nema istu perspektivu kao i mi. Postoje milijarde perspektiva i još više vlasnika tih mnogobrojnih perspektiva.

Da li netko ima strah od uspjeha ili neuspjeha je, ponovno ponavljam stvar perspektive onoga koji iznosi tu tvrdnju.

Postavljenje pitanja

Zaključivši kroz svoj život da straha od uspjeha ili neuspjeha nema jer je to strah od nepoznatog , došla sam do zaključka da je rješenje približiti perspektivno, nepoznato bliže k nama samima.

Sjetite se, kad ste išli negdje prvi put skloni ste bili istražiti neke pojedinosti tog mjesta na internetu ili kroz neke brošure. Kada ste prvi put trebali doći na neki skup ljudi koje ne poznajete, već ste se našli kako tražite u svom vizualno zapamćenom umu neke sadržaje kojih će sigurno tamo biti,a vama su već poznati jednako kao i vaš stav prema njima. Lagano si prostirete tepih po kojem ćete hodati, da vas učini sigurnijima.

Ako dolazite na nečiji rođendan prvi puta u njegovu kuću i ne znate mnoge ljude koji će tamo biti istražujete prikupljajući informacije od onoga s kojim ćete se sigurno tamo naći ,da vam opiše ambijent, nabroji neke ljude i navede njihova imena i njihove osobine. Stvarate u svom umu poznate smjernice.

Na ovaj način situacija nije nimalo nepoznata jer već ima niz detalja koje ćete tamo susresti ,a u početku ste iskoristili priliku se upoznati s njima.

Prije dolaska u nepoznatu situaciju ljudi su skloni zamišljati slike prostora u koji će doći i ponašanja ljudi koji će tamo biti. To se zove predviđanje. Zamišljaju pozitivno odigranu situaciju jednako kao i negativnu kako bi već u početku stvorili neko od ponašanja koje ćemo možda upotrijebiti.

Kako ćemo stvoriti stavove, osmisliti radnje, govore, ponašanja ako ne znamo ništa. Možda trebamo pjevati, a mi smo se pripremili govoriti. Smiješno , zar ne?

Kako znati kako trebam koračati i kuda, ako su mi oči zatvorene zajedno s ušima. Kako dohvatiti zatvorenih očiju jabuku ako nemam osjet njuha? Smiješno, zar ne?

Izazov ( postoji li i u čemu?)

Jedino u situacijama koje su nam u potpunosti nepoznate možemo vježbati odnos prema strahu od nepoznatog. Možete se kao ja uključiti u neku grupu vama, više ili manje poznatih ljudi koji mjesečno imaju izazov u nepoznato. Izazov se treba prihvatiti ili ne u trenutku kada nemate nikakve informacije. Ako ga prihvatite, tek tada dobivate šture informacije, o mjestu gdje trebate doći u određeno vrijeme i nepoznata priča može početi.

Bez obzira što je sve nepoznato, stvaram sliku (perspektivu) koja će mi pomoći da se pripremim. Ona je potaknuta mjestom sastajanja, dobrom atmosferom koja je uvijek prisutna na svim izazovima i dobro raspoloženje uz pivicu u nekom lokalnom kafiću koja će uslijediti na kraju izazova.

Straha nema, ako možemo stvoriti sliki u svojoj glavi u kojoj se dobro osjećamo.

Ne postoji strah od nepoznatog, jer i zatvorenih očiju u dubokom mraku ispružit ćemo ruke kako bih dodirnuli neki od zidova i u umu stvoriti sliku putanje kojom možemo hodati s obzirom na ta ograničenja.

Što želim postići? (Što ne želim postići?)

Proći na kontrolnom (pasti).

Što će se promijeniti kad uspijem?(ne uspijem)

U mom indeksu će u rubrici pisati ocjena.

U mom indeksu će i dalje biti prazno mjesto.

Ako ne uspijem neće se ništa novo dogoditi.