Sloboština - Neki
se ljudi i suviše brzo i lako pomire s porazom i odustaju od svojih nakana koje
su imali na početku. Toliko ih taj poraz istroši da izgube volju i obeshrabreni dignu ruke od svega.
Nakon niza pokušaja odustaju rečenicom :“Nije to za mene“.
Nižu
se zatim brojni osjećaji manjka samopouzdanja i u sljedećim pokušajima nekih
drugih ciljeva. Odustajanje u svakom slučaju donosi novi način ponašanja prema
budućim izazovima koji nam ne ide u prilog. Ponekad je možda potrebno odustajanje
ostaviti na standbyu, samo kako bismo dobili na vremenu koje će nam smiriti i
usporiti misli. Tako osvježeni moći ćemo kasnije s novim idejama nastaviti tamo
gdje smo stali. Tada to nije odustajanje. Nove mogućnosti otvaraju se same, a
blokade nestaju.
Hrabrost
se može očitovati na mnogo načina, no prvi i pravi je priznavanje vlastite
poraženosti. A, nakon toga potrebno je nastaviti i unatoč tome. Sve to može
biti popraćeno velikom vrtoglavicom uzavrelog mozga u nastojanju da se vratimo
natrag na tračnice našeg kolosjeka iz kojeg smo iskočili. Počinje unutrašnja
borba, previranje i osjećaj dubokog straha.
„Mogu
li ja to?“
„Jesam
li ja dobar koliko mislim da jesam?“
„Ili
se samo zavaravam?“
Misli
straha ili nečega drugog općenito su jake utoliko koliko su brze. Kada imate
ideju koja je fenomenalna, misli vam toliko brzo idu da imate potrebu ih
zapisati kako ne bi pobjegle. Ako to ne učinite, već za nekog vremena ćete sve
zaboraviti.
Ista
situacija se događa i u slučaju negativnih misli, misli straha. Samo ih
usporite i one gube svoju jačinu. Zamislite da držite ručnu kočnicu i sjedite
na mjestu vozača u autu. One više neće biti tolikog intenziteta kao prije, a
vama će pružiti mogućnost da se odmorite i dozvolite da u nastale rupe uđu neke
nove misli.
To
vam je kao burn-out / unutrašnje sagorijevanje. Zato kažu poslodavci da je tada
potreban jedan malo intenzivniji odmor.
Strah
, zapravo nikada nije razlog, on je samo opravdanje za odustajanje. Kada hrabar
čovjek osjeti strah, on to priznaje, no unatoč svemu, ide dalje. Samo naprijed
i glumite da vas nije strah.
Sjećam
se jednog filma u kojem djevojka mladića s fenomenalnim glasom, a još ujedno i
kantautorica, imala je strah od nastupa u javnosti. Dok su se družili shvatio
je kao nema straha kada je u mraku i ne vidi publiku. Na nastupu u velikoj
dvorani, ponovno je zablokirala i on je zamolio majstore rasvjete da priguše
svjetla. Njezin strah je nestao i ona je otpjevala najbolje do sada. Pred kraj
izvedbe svjetla su se polako, vrlo polako pojačavala i ona je bila veoma sretna
na tom svom poduhvatu.
Ako
čekamo savršen trenutak i da će sve biti po planu nikada se nećemo uspeti
visokim planinama.
Razmislite
, da li u startu želite zalogaj veći nego ga možete pojesti. Kvalitetnije je
jesti u manjim zalogajima.
Više
možete tada uživati u hrani i biti svjesniji svih njezinih okusa. Nakon ovakvog
kvalitetnog hranjenja možete mirnije ocijeniti želite li još ili ne.
