Novi Zagreb - Ovaj tjedan proslavili smo Božić s
gluhoslijepima. Cijeli prosinac se pripremamo za to. Počelo je još na
kreativnim radionicama izrade prigodnih božićnih ukrasa koje smo prodavali u
Domu zdravlja Remetinec. Pa zatim javljanja brojnim potencijalnim donatorima
kako bismo skupili poklon pakete. I u prvoj verziji teksta tu sam krenula
nabrajati donatore proizvoda svih poduzeća za poklone gluhoslijepima.
Pripremili smo i podijelili 90! Poklona. Onda sam se sjetila da su neki pomogli
svojim uslugama. Pa zatim da su čak sedam lokalnih udruga Novog Zagreba
odlučili dati dio svojih sredstava kako bismo skupili za novi štednjak. Sjetila
sam se potom da je bio slučaj gluhoslijepe majke kojoj je jedna velika firma
odlučila pomoći po iskazanoj potrebi gluhoslijepe osobe. Sjetila sam se zatim
da smo za Uskrs također imali finu proslavu- uh ljubav koja ide kroz želudac, a
skupili poklone i za ponijeti doma. Prije Uskrsa bile su maškare i iznenađenje
u krafnama.
Potom sam se sjetila da ne mjerimo sve u
materijalnim sredstvima. Gosti koji su došli u udrugu ispričati gluhoslijepima
zanimljivosti o poslovima, temama, zemljama kojima se oni bave. Proširili su
gluhoslijepima vidike.
Pa smo ove godine krenuli skromno s povezivanjima
u lokalnoj zajednici. Suradnjama na obostrano zadovoljstvo. Hvala njima što su
prihvatili našu ruku.
Hvalu sam se onda sjetila da treba reći
svim obrazovnim ustanovama koje su ugostile nas da im ispričamo o
gluhosljepoći.
I tako sam zaglibila jer se lista dužila, a
ja bivala sve više u strahu da sam koga zaboravila. To bi mi bilo strašno, jer
bi bilo izostavljeno neko ime jednako važno kao i sva koja sam navela.
Izbrisala sam onda sve, opisala
Vam svoju muku sa zahvalama i poželjela ovo
reći:
Gluhoslijepe osobe žive u svijetu
desetkovanih informacija, stimulacija iz vana. Naniži deset zvukova koje upravo
čuješ i njih 9 odmah izbriši, a možda taj jedan koji je ostao bude samo
tinitus, vlastiti šum u ušima. Napravi to i s vidom. Koliko toga je došlo do
tebe? A kad se kroz sve te prepreke probije informacija da je u tvojim rukama
poklon ljudi koji nisu bili dužni pripremiti ga za tebe, ali su željeli. Da baš
za tebe, gluhoslijepu osobu koja možda nisi nikad dobila informaciji da takva i
takva firma postoji. I kad se razvuče osmijeh na tom licu, koje Hvala to može
opisati? A onda kad su ti prevoditelji preveli priču s edukacije o dalekim
zemljama, svemiru, mogućnostima kojima se stvari mogu prilagoditi uporabi
gluhoslijepima i time ti to suženo vidno polje proširili u glavi razmišljanjima
i maštom? Koje Hvala se tu može reći?
Dragi čitatelji sad osvijestite da unutar
tog uma s desetkovanim uplivom informacija živi potpuna emocijama ispunjena
osoba. I da itekako znaju cijeniti kad neka daleka, nepoznata osoba pruži ruku
(metaforički rečeno) kako bi, eto, zato što je čula među milijunima informacija
svakoga dana, da postoji udruga gluhoslijepih osoba koja se trudi omogućiti im
kvalitetniji život i odazvala se pozivu iste.
A kod ove rečenice, ne mogu ne spomenuti da
postoje oni koji nisu bili pozvani, nego došli sami. Ti su mala čuda! Svima Vama želim reći da negdje u tom svemiru i svim silama
koje postoje znam da je ovo povratna sila. Sve dobro koje ste odaslali, vratit
će vam se jače! Zato osim jednostavnog HVALA, drugo ništa ne može opisati
koliko je značajno bilo.
