utorak, 12. prosinca 2017.

Možeš li vjerovati u svoj vlastiti napredak

Novi ZagrebOk , pokušat ću, kaže. Čuj, pokušati znači, drugim riječima, slavno odustati ili na drugačiji način, ne činiti ništa, kažem.

Sve mi to izgleda prejednostavno u odnosu na silni gubitak energije uložene u stvaranje većeg problema od samog problema. Osim toga uloženo je i mnogo vremena. Rješenje se čini prejednostavnim u odnosu na sami problem i njegovu veličinu i trajanje. Ne vjerujem , baš previše u njegovu efikasnost, kaže moj klijent.

Apsolutno te razumijem da ne vjeruješ u nešto što nisi još započeo ,a već presuđuješ u njegovu efikasnost. Kako ti to zvuči?, nastavljam.

Ovo su tvoje pretpostavke. One mogu biti pozitivne ili negativne. Ti si izabrao negativne. Jesi li svjestan toga?, pitam.

Da to mi je u redu što kažeš, no jednostavno ne polažem preveliku nadu. Sve mi djeluje prejednostavno, nastavlja moj klijent.

Sada ću ti ispričati priču zašto ne može saživjeti medijacija u mojoj školi. Medijacija je komunikacija u konfliktnim situacijama. Vještina kojoj se podučavaju učenici.

Mnoge problemske situacije prelaze nakon duljeg vremena u problemska stanja koja postaju tvrdokorna i na oko ne rješiva. Uzimaju se zdravo za gotovo i sve više tonu čak mnogo dublje nego što u početku očekujemo. Medijacija je tehnika koja također ima svoj put i vremenski raspon, no u svakom slučaju kraće traje od procesa trajanja problema. Upravo zbog toga ljudi ne vjeruju u njezinu učinkovitost. Ne mogu je shvatiti jer se ne mogu sjetiti situacija kada su u svom životu bili dugo zatočeni u nekom problemu,a onda kao preko noći oslobodili se ga nakon jednog neobaveznog razgovora, čisto onako, uz put. Upravo zbog ovakvog ograničavajućeg uvjerenja, odbacuju dobru priliku.

Sjeti se koliko si puta zbog ovakvog stava nepovjerenja , odbacio jako dobre prilike. Odbacuješ ih jer smatraš da one nisu izvedive i da ne donose rezultate.

Zar si se toliko naučio na ovakvu tešku situaciju, da ti podsvijest ne prihvaća oslobođenje i odmor od nje?, pitam.

Što možeš izgubiti ako prihvatiš novo ponašanje i kreneš u njegovu realizaciju, sada kada i onako nemaš ništa osim problema u kojem jesi?, pitam.

Mogao bih izgubiti problem, da zanimljivo, odgovara.
Što dobivaš njegovim gubitkom?, pitam.

Dobivam , nove odnose, prostor za sebe. Dobivam novog sebe, da, stvarno.
Možeš li to prihvatiti?, pitam.

Što ,ako ne uspijem?, uporno će on.

Možeš li to prihvatiti?, pitam, ponovo.

Što?

To da ne uspiješ. Nećeš izgubiti problem i dalje ćeš biti tu gdje si sada, no bit ćeš bogatiji za jedno iskustvo. Saznat ćeš kako izgleda i druga strana novčića,a tko zna gdje će te to odvesti.

Možeš li ?

Mogu.

Možete li i vi prihvatiti prvo mogućnost da svoje tvrdokorne probleme, za koje neke od njih niste ni svijesni da su problemi , možete riješiti na vrlo jednostavan način?

Ako možete vjerovati u to, onda možete sve rješiti.

Bravo!!!