 |
| Naš kolumnist Željko Struški |
Novi Zagreb - Nakon što smo vas, cijenjeni čitatelji, upoznali sa nekim od doista
niza bendova koji su danas aktivni sudionici tzv. underground rock scene u
Zagrebu ,postavlja se logično pitanje: pa dobro, a gdje se njih može u živo vidjeti, čuti, gdje ta ekipa svira, koja su to
mjesta u Zagrebu?
Osim odgovora na to pitanje, u interviewu koji slijedi, a
koji samo napravili sa doajenima (novo)zagrebačke , i šire, rock scene ,
napravili smo i malu usporedbu sa
situacijom danas i kako je to bilo „prije“ i došli do zanimljivih dogovora
i zaključaka.
Dakle, par pitanja na tu temu postavili smo g. Gordanu Penavi, poznatijem kao PIŠTA
, i g. Robertu Mahoviću poznatijem kao
MAHA , koji obojica, svaki na svoj način ,tamo još od ranih osamdesetih
aktivno, do danas, sudjeluju u životu
naše ZG rockerske scene.
Pa, krenimo s pitanjima; prvo - Pišta:
 |
| Gordan Penava / Pišta |
Pišta, ako netko ne zna,
da kažemo: ti si na rock sceni Zagreba,
Hrvatske i regije jako dugo, tvoj bend Hard Time je osnovan 1991.g ako se ne
varam.; možeš li se prisjetiti malo samih početaka. Gdje ste imali probe i gdje je ste
imali prvu svirku?
PIŠTA: Hard Time je osnovan 91-ve, ali on
vuče „korjene“ iz banda Teško Vrijeme koji smo osnovali davne 1984-te. Vježbali
smo u skloništu u Travnom (gdje je u to vrijeme egzistiralo 20-tak bandova), a
prvu svirku smo imali na terasi Mamutice 14.10.1984-te. To je bilo „doba
nevinosti“, nabavljanja instrumenata, snalaženja za probe, ali ono što bih
želio naglasiti je da smo mi od prvog dana radili svoje pjesme. U današnje
vrijeme kada svi klinci sviraju covere je to nepojmljivo, ali u to vrijeme nama
je bilo nepojmljivo svirati tuđe pjesme kad smo radili svoje. Tek kasnije kada
smo počeli svirati duže koncerte, a nismo imali dosta svojih pjesama ubacili
smo poneki cover.
Maha, ti si bio, a i danas si, član
mnogih zagrebačkih , široj javnosti više ili manje poznatih bendova bendova
(Blef, Alkotest, Srž…danas Rabat, Ljepilo , Problem Child) i kao takav prošao
sve i svašta po pozornicama širom Zagreba i Hrvatske,a osim toga baviš se danas
i snimanjem i produciranjem muzike(ovdje moram , nećete mi valjda zamjeriti,
malo privatizirati interview;naime, Maha je , uz ostale bendove. snimatelj i
producent oba CD-a „mog“ benda
Kamäradi) ;pa, vrati se i ti u to „davno“ (no, kak se uzme) vrijeme:
Kakva je situacija bila što se mjesta,
klubova, za svirku tiče bila tada, dakle,
govorimo o kasnijim osamdesetima, devedesetima?Gdje se tada sviralo?Koje od tih
mjesta danas više ne egzistiraju kao mjesta za svirke?
MAHA: Teško je sada super-precizno smjestiti sve te klubove i mjesta u točne
godine, ali sjećam se dobro da je tada ,a pričam o razdoblju od cca sredine osamdesetnih ,
preko devedesetih, što se baš recimo
Novog Zagreba tiče, bio koncertno aktivan prostor koji se zvao Centar za kulturu Novi Zagreb u Remetincu,
gdje sam svirao s mojom tadašnjom grupom Blef.Dobro se sjećam i početaka Dana Zapruđa(danas Zapruđe Uživo ),
sviralo se tada na paletama, kod banke,
haha… Sviralo se i u Sigetu, u kafiću Johhny
B. Good .
A malo šire, dakle u Zagrebu (bez
Novog Zagreba) i bližoj okolici?
MAHA: Tu je bio, naravno, Kulušić,
gdje sam svirao s bendom Srž, pa Hard
Rock caffe, sviralo se u
legendarnoj Jabuci (unutra i na terasi), Klubu
Istrijana u Ilici, Klubu 88 u Maksimiru,pa naravno u Lapidariju, u Đuri…Bilo je dosta mjesta otvorenih za
rock svirke,a danas svih ovih mjesta više nema ,odnosno ako fizički postoje-
tamo više ne sviraju bendovi. Primjer je i Pračka u Dalmatinskoj.Bio je i jedan klub
na Črnomercu… Jako posjećen je bio i Koton klub u nedalekoj Velikoj Gorici.Zatim, tu je bio
Video teatar u Ilici, s koji je
Pišta imao veze…
 |
| Robert Mahović / Maha |
PIŠTA: Da, Video teatar je mjesto gdje je
moj band u „prijelaznom razdoblju“ kad smo se vratili iz JNA, a nije još krenuo
Hard Time, imali svirke svaki četvrtak – to je bila neka cover zafrkancija –
Danči i Thomas iz Anesthesie na
gitari i bubnju, Šima iz Slutim Konje
na bas gitari i ja na gitari i vokalu. To je bilo veselo mjesto gdje smo se
dobro zabavljali jedno pola godine i gdje smo stalno imali neke goste – tako su
nam jedan od gostiju bili i mladi band iz Gajnica – tada nepoznato Hladno Pivo. . Što se tiče Zagreba u to vrijeme je bio aktualan i Skuc Pauk i Saloon utorkom – oba mjesta
više ne egzistiraju. Bilo je svirki po
studentskim domovima – koje isto tako više ne postoje.
Pišta, možeš li malo detaljnije
usporediti situaciju tada i danas , u pogledu broja mjesta za sviranje, recimo to tako, demo ili manje afirmiranih
bendova?
PIŠTA: Svi uvijek kukamo kako je nekada sve
bilo super, a ja mislim da nam je sve bilo super jer smo imali 17 godina i
nismo imali problema. Realno gledajući danas ima puno više prilike za bandove –
klubova je više, bolje su opremljeni, glazba je dostupna na internetu,
instrumente možeš povoljno i brzo nabaviti, no kao što sam rekao bandovi se odlučuju za „lakšu varijantu“
sviranja covera, a ne skladanja vlastitih pjesama jer je tako lakše doći do
publike. To je prouzročilo da se i ukus publike promijenio i da više rijetko tko hoće slušati mlade i neafirmirane bandove. Još jedna otegotna okolnost je
što danas „mladi i neafirmrani demo bandovi“ imaju po 30-35 godina, a iskreno
rečeno koliko volje i upornosti i želje za uspjehom ima netko od 35 godina, za
razliku od klinca od 15-16 godina. I na kraju krajeva što on ima za reći i
poručiti!? Većina ih svira umjesto da idu s frendovima na nogomet i to im je
hobi, pa je onda teško očekivati od njih neku veliku kreativnost i „borbu za
svoje mjesto pod rockerskim suncem“. Da se razumijemo, ja ne mislim da je to
nešto loše jer tko god svira bilo da stvara glazbu ili ju reproducira bavi se
nekom umjetnošću i ja to podržavam. Mi smo u
Hard Place-u osmislili i par godina provodili demo festivale i bilo je tu
dobrih bandova od kojih su se neki uspjeli i afirmirati (Radio aktiv, Miki
Solus, Punčke, Ivana Picek....) i ja sam oduvjek furao te demo bandove kol'ko
sam mogao. Tako su nekada u Skucu na mom i-demo festivalu počeli Vatra,
Stampedo, Adastra, Inciter, Corto i mnogi drugi. Dakle ,ja mislim da danas
klubova, birceva i mjesta za sviranje ima i da su u boljem produkcijskom stanju
(realno gledano Hard Place ili Vintage danas su „fontana sa tri vodostoka“ u
usporedbi sa nekadašnjim Kulušićem ili Lapom.
- Završetak prvog dijela.
