Ludbreg - Protekloga vikenda smo bili gosti Udrugi umirovljenika Jakuševec i Podružnici umirovljenika Gornja Lomnica / Meštrica na izletu u Ludbreg, gradu u kojem se nalazi - centar svijeta i na hodočašću u svetište Predragocjenoj Krvi Isusove .
Na izlet se išlo iznimno velikim i udobnim autobusom od 70 mjesta ( uz ugodnu vožnju, vozača Igor) što je samim time pokazalo veliki interes ovdašnjih umirovljenika za ovo tradicionalno duhovno putovanje.
Prijepodnevne sate smo proveli u šetnji ovim zanimljivim gradom, koji je za ovu priliku priredio i veliki sajam (Prošćenje) gdje smo bili u prilici uživati u proizvodima starih, gotovo zaboravljenih zanata, pa sve do suvremenih uvoznika, kojekakvih drangulija iz Kine (ove godine hit prošćenja su bile jakne po 50,00 kn!)
Misi u samomu novosagrađenom svetištu je držao msgr. Križić u suslavlju s biskupijskim svećenstvom. Na put se išlo iznimno velikim autobusom od 70 mjesta, što je samim time pokazalo veliki interes ovdašnjih umirovljenika za ovo tradicionalno duhovno putovanja.
- Ovo nam je deseto uzastopno tradicionalno putovanje u Ludbreg , grad gdje se nalazi "centar svijeta", ali i Svetište Predragocjenoj Krvi Isusove.
Sve je započelo, kako sam veće rekla prije desetak godina, kada su neke od naših članica Udruge umirovljenika Jakuševec, vrlo nezadovoljne putovanjem sa jednim Župnikom iz susjednog naselja, predložile da naša Udruga organizira takvo putovanje . Kao ideja - takvo što mi se dopalo - te smo već slijedeće godine organizirali izlet u grad Ludbreg (centar svijeta) i ujedno u svetište Predragocjenoj Krvi Isusove.
Kao što i sami imate priliku vidjeti, ovo naše putovanje se pretvorilo u tradiciju. Krećemo rano u jutro, te se provezemo susjednim naseljima kako bi pokupili sve prijavljene. Kada se skupimo, tada autobusom, prošetaju naše članice, dijeleći kolače i "Oteštejce". Nakon toga se svi skupa pomolimo za sretno putovanje i lijep boravak u Ludbreškom kraju.
Po dolasku u Ludbreg, svatko je u prilici činiti ono što ga je volja. Uglavnom svi prošetamo razgledavajući grad, njegov prigodni sajam (Prošćenje), te se podružimo u nekom od kafića, očekujući početak mise.
Nakon svete mise, svi se okupimo te odlazimo u jedno od prekrasnih izletišta u ovom kraju. Naš izbor je dugi niz godina za redom "Podravska Ruža" U Mali Bukovac. Ne bi ih mnogo hvalila, ali bi ih preporučila svakome. Zaista prihvatljive cijene, bogati menu i odlična glazba, čine svaki naš izlet - neponovljivim.
Nakon cjelodnevna druženja, negdje (po dogovoru) u večernjim sati , prepuni divnih emocija i duhovno osnaženi vraćamo se doma, u redovitu svakodnevicu.
Kako svake godine dolazimo ovdje, svatko od nas ima svoje navike i svoja mjesta za odmor, prije početka mise. Najprije se većina fotografira na na glavnom trgu, na mjestu "središta cvijeta", a potom svatko na svoju stranu.
Neki odlaze u obilazak Prošćenja, neki odlaze u znane kafiće, na čašicu razgovora, dok neki odlaze u crkvu Presvetog trojstva. Sve to činimo do početka središnjeg misnog slavlja.
Čini se jednolično, predvidljivo i isto svake godine, no ni izbliza nije tako. To je najdalje od istine. Naime svaka godina je drugačija, svaka godina pruža sasvim drugačije doživljaje, susrete i emocije.
- Mi se već dugi niz godina, na obostrano zadovoljstvo - družimo ali i surađujemo sa Udrugom umirovljenika Jakuševec.
Sve je započelo slučajno, ali to druženje se razvilo u česte zajedničke izlete, pa do toga, da smo se nedugo gotovo pobratimili sa Podružnicom umirovljenika Jasenovac, čiji skori povratni dolazak, uskoro očekujemo i organiziramo.
Kao što je i za pretpostaviti i na o ovo tradicionalno hodočašće, putujemo već godinama. I kao što bi mnogi pomislili, kako je takvo što, već nakon tolikih godina dosadno, predvidljivo - nije tako. Baš kao što je život nepredvidljiv, upravo tako su i ova naša zajednička putovanje uvije nepredvidljiva i zanimljiva.
Tako smo ove godine u izletištu Podravska ruža, pripremili iznenađenje, u vidu torte i prigodnih poklona, našim članovima bračnog para Filek (Katica i Stjepan) koji su ovih dana obilježavali 45. godina svoga braka.
Sve smo izveli u tajnosti, tortu smo vozili skrivenu u autobusu iz zagreba. Sva sreća, što nas je poslužilo vrijeme, a kako i ne bi kada smo bili na hodočašću.
No, da ne duljim mnogo. Naše je iznenađenje toliko uspjelo - da su Katica i Stjepan, ostali ustuknuti, ne mogavši izustiti ni riječi , ovladani snažnim emocijama.
Na izlet se išlo iznimno velikim i udobnim autobusom od 70 mjesta ( uz ugodnu vožnju, vozača Igor) što je samim time pokazalo veliki interes ovdašnjih umirovljenika za ovo tradicionalno duhovno putovanje.
Prijepodnevne sate smo proveli u šetnji ovim zanimljivim gradom, koji je za ovu priliku priredio i veliki sajam (Prošćenje) gdje smo bili u prilici uživati u proizvodima starih, gotovo zaboravljenih zanata, pa sve do suvremenih uvoznika, kojekakvih drangulija iz Kine (ove godine hit prošćenja su bile jakne po 50,00 kn!)
Misi u samomu novosagrađenom svetištu je držao msgr. Križić u suslavlju s biskupijskim svećenstvom. Na put se išlo iznimno velikim autobusom od 70 mjesta, što je samim time pokazalo veliki interes ovdašnjih umirovljenika za ovo tradicionalno duhovno putovanja.
 |
| Božica Bućarić , predsjednica Udruge umirovljenika Jakuševec |
Sve je započelo, kako sam veće rekla prije desetak godina, kada su neke od naših članica Udruge umirovljenika Jakuševec, vrlo nezadovoljne putovanjem sa jednim Župnikom iz susjednog naselja, predložile da naša Udruga organizira takvo putovanje . Kao ideja - takvo što mi se dopalo - te smo već slijedeće godine organizirali izlet u grad Ludbreg (centar svijeta) i ujedno u svetište Predragocjenoj Krvi Isusove.
Kao što i sami imate priliku vidjeti, ovo naše putovanje se pretvorilo u tradiciju. Krećemo rano u jutro, te se provezemo susjednim naseljima kako bi pokupili sve prijavljene. Kada se skupimo, tada autobusom, prošetaju naše članice, dijeleći kolače i "Oteštejce". Nakon toga se svi skupa pomolimo za sretno putovanje i lijep boravak u Ludbreškom kraju.
Po dolasku u Ludbreg, svatko je u prilici činiti ono što ga je volja. Uglavnom svi prošetamo razgledavajući grad, njegov prigodni sajam (Prošćenje), te se podružimo u nekom od kafića, očekujući početak mise.
Nakon svete mise, svi se okupimo te odlazimo u jedno od prekrasnih izletišta u ovom kraju. Naš izbor je dugi niz godina za redom "Podravska Ruža" U Mali Bukovac. Ne bi ih mnogo hvalila, ali bi ih preporučila svakome. Zaista prihvatljive cijene, bogati menu i odlična glazba, čine svaki naš izlet - neponovljivim.
Nakon cjelodnevna druženja, negdje (po dogovoru) u večernjim sati , prepuni divnih emocija i duhovno osnaženi vraćamo se doma, u redovitu svakodnevicu.
Kako svake godine dolazimo ovdje, svatko od nas ima svoje navike i svoja mjesta za odmor, prije početka mise. Najprije se većina fotografira na na glavnom trgu, na mjestu "središta cvijeta", a potom svatko na svoju stranu.
Neki odlaze u obilazak Prošćenja, neki odlaze u znane kafiće, na čašicu razgovora, dok neki odlaze u crkvu Presvetog trojstva. Sve to činimo do početka središnjeg misnog slavlja.
Čini se jednolično, predvidljivo i isto svake godine, no ni izbliza nije tako. To je najdalje od istine. Naime svaka godina je drugačija, svaka godina pruža sasvim drugačije doživljaje, susrete i emocije.
 |
| Željka Piktija, predsjednica Podružnice umirovljenika Gornja Lomnica / Meštrica |
Sve je započelo slučajno, ali to druženje se razvilo u česte zajedničke izlete, pa do toga, da smo se nedugo gotovo pobratimili sa Podružnicom umirovljenika Jasenovac, čiji skori povratni dolazak, uskoro očekujemo i organiziramo.
Kao što je i za pretpostaviti i na o ovo tradicionalno hodočašće, putujemo već godinama. I kao što bi mnogi pomislili, kako je takvo što, već nakon tolikih godina dosadno, predvidljivo - nije tako. Baš kao što je život nepredvidljiv, upravo tako su i ova naša zajednička putovanje uvije nepredvidljiva i zanimljiva.
Tako smo ove godine u izletištu Podravska ruža, pripremili iznenađenje, u vidu torte i prigodnih poklona, našim članovima bračnog para Filek (Katica i Stjepan) koji su ovih dana obilježavali 45. godina svoga braka.
Sve smo izveli u tajnosti, tortu smo vozili skrivenu u autobusu iz zagreba. Sva sreća, što nas je poslužilo vrijeme, a kako i ne bi kada smo bili na hodočašću.
No, da ne duljim mnogo. Naše je iznenađenje toliko uspjelo - da su Katica i Stjepan, ostali ustuknuti, ne mogavši izustiti ni riječi , ovladani snažnim emocijama.
