Novi Zagreb - Klijent je ona osoba koja je odlučila
mijenjat postojeće stanje u kojem se nalazi i spremna je poduzeti sve potrebne
koraka kako bi se pomaknula s jedne pozicije na drugu. Stanje je duži vremenski
period koji je nastao od zbog učestalosti nekih uzastopnih radnji, misli i
osjećaja. Radnje mogu osim misli i uvjerenja biti aktivnosti koje osoba
uzastopno ponavlja. One se još mogu nazvati strategijama koje osoba neprestano
poduzima kao dio svojih resursa kako bi ostvarila ono što želi. Ovdje govorimo
o svim onim neučinkovitim strategijama koje osobu dovode u stanje u kojem ne
želi biti. Kad se stanje produlji na jedan dulji period, ono postaje
iscrpljujuće, beznadno i potrošno, s tim više što se željeni rezultati nikako
ne vide. To je trenutak kad osoba postaje klijent te sebi izabire vodstvo
s kojim će raditi. Vodstvo na putu promjene stanja je stručna osoba u oblastima
osobnih promjena.
Klijent je osoba koja je odlučila
izaći iz statičnog stanja u aktivno. Upravo je akcija je preokret koji je
najteže započeti, zato mnogi i ne postaju klijentima. Prisjetite se kada ste u
kratko vrijeme dali na faksu more ispita, a onda je odjednom nastala stanka iz
koje se dugo niste mogli izvući. Taj period vas je izluđivao, a izbjegavanje
započinjanja ste konstantno prolongirali za sutra. Ova situacija je prisutna u
većini naših životnih situacija. Od posla, odnosa u obitelji, odnosa s
prijateljima, u vezi, u zdravlju, prehrani itd.
Svi resursi su u nama
Onda nakon duge stanke odgađanja
spremanja daljnjih ispita nešto je prelomilo kritični trenutak. Možda smo se
preplašili oglasa koji smo pročitali na vratima faksa jer su u njemu bili
navedeni zadnji rokovi i moguće sankcije. Možda nam je bio ponuđen posao koji
možemo prihvatiti samo ako oslobodimo određeni mjesec od ispita. Val
raznoraznih motivacija je krenuo i kotač se pokrenuo. To trenutak nam je bio
potreban. Tako malo u startu, a tako dugoročno u budućoj perspektivi. Opet smo
pobijedili sami sebe.
Kada klijent pronađe taj zamašnjak
sve krene vrlo silovito. Tu se sada javlja jedna, ne baš dobra informacija koju
procesuira naš um.
Kod studenta su to bile, koliko se
sjećate, vanjske okolnosti ,a kod klijenta je to vodstvo. Oni svoje akcije ne
pripisuju sebi nego neki drugim izvorima. Na takav način razmišljanja utječe
naša podsvijest koju treba doskočiti novim uvjerenjima. Sve resurse koje smo
pokrenuli se već odavno se nalaze u nama i stoga su čista, naša zasluga.
Mi smo ti koji smo krenuli u akciju i sada je održavamo ili korigiramo. Ne
dopuštamo da nas ponovo odvede u neko novo stanje, neko novo mrtvilo.
Hvaliti i podsjećati na sebe
U trenucima novih stanja ili
situacija, koje nas ne zadovoljavaju, klijenta vodstvo podsjeća na manje i veće
uspjehe kako bi ga vratilo na početak odakle je sve krenulo. Naglašavam da nema
manjih ni većih uspjeha, to su jednostavno uspjesi. Da nije bilo klijenta
vodstvo samo po sebi ne bi ništa značajno učinilo. Tu je prednost rada s
klijentom kada vraćanje na stara uvjerenja više nije moguće. Pomaci bili oni
mali ili veliki nam pričaju o učinkovitosti ili ne učinkovitosti nekih
uvjerenja.
Uvjerenja su programi
Uvjerenja mogu biti naslijeđena.
Takva su uvjerenja usvojena u djetinjstvu, u obitelji i van nje. Naša vlastita
uvjerenja zbroj su naših promašaja i uspjeha sročena u nekim rečenicama koje
koristimo u svakodnevnom govoru. Sva uvjerenja koja smo usvojili,
bila ona naša ili ne, bila ona proizvod naših životnih pogrešaka programirane
su smjernice na našem životnom putu. One nas oblikuju, određuju naša ponašanja,
komunikaciju, odnose, izbore i poglede na svijet i na naš cjelokupan život. Na
sebe, na ljude i situacije oko nas. Kad znamo da smo ih sami kreirali ili uzeli
od drugih, onda je lako zaključiti kako ih počistiti i zamijeniti upravo onim
uvjerenjima/programima koji su nam potrebni da bi izašli iz statičnog stanja i
aktivno se kretali prema željenom.
Ograničenja
Zašto je tako lako predstaviti osobu koju znate duže
ili onu koju znate kraće? Odgovorit ću vam, jer nemate njezina ograničenja.
Ograničenja nas sputavaju, stalno nešto važu, uspoređuju s prošlim situacijama,
mogućim budućim događajima. Um i tijelo su jedna tvorevina. Nepromijenjen um
neće davati nikada nikakve nove rezultate. Bez obzira što uvodimo neke novosti
u svoj život, ako um nije počišćen od svi starih uvjerenja, naše napredovanje
postat će potpuno nazadovanje.
Svatko ima svoj model svijeta
Različiti rakursi gledanja davat će različitu sliku.
Picassove slike su upravo plodovi različitih kutova gledanja u jednoj slici.
Njegov rad prikazuje ljudski um i njegov unutarnji izgled i način rada. U nama
su svi kutovi dostupni, a samo je jedan u opticaju i on stvara naš model
svijeta. Niti dva supružnika nemaju isti model svijeta. Međusobno poštivajući
ovu pretpostavku stvarate harmonija u kojoj nema sukoba. Model svijeta je
poželjno mijenjati u skladu s onim što izaberemo. Da bi klijentova akcija
saživjela i dovela do poželjnih promjena on treba mijenjati, u prvom redu,
sliku svog modela svijeta. Sjetite se studenta kojeg je iz apatičnog stanja
izvukao novi pogled na svijet. U jednom primjeru to je bila slika svijeta u
kojem on radi i zarađuje novac, isprepletena emocijama ponosa i velike
vrijednosti. U drugom slučaju to je slika trenutka u kojem ne želi izgubiti
godinu i željeno zvanje i zanimanje. Te male, blic slike su ono što pokreće
klijenta. Um funkcionira putem slika i to ste već vjerojatno puno puta čuli.
Ako ste u zarobljenoj I bezizlaznoj situaciji vaša slika će biti statična i
uokvirena, dok u suprotnom slučaju ona će biti veća, bez granica i dinamična.
Ukoliko nas to što radimo ne dovodi do željenog cilja, nemoj to više raditi
Prolongirajući svoju akciju student
nije dolazio do željenog cilja. Prihvaćajući akciju postigao je ono što je
vidio čitajući oglas. Slika je bila velika i dinamična. Vidio je sebe. Kolika
je akcija, 10% ili 90%, nije upitno, bitno je da je akcija. 10% će nas , u
svakom slučaju dovesti do 90%, a ništa u još veće ništa.
Lako je izabrati kada imate samo
dvije opcije. Da ili ne? Idete ili ne idete? Radite ili ne radite? Aktivni ste
ili ste neaktivni?
Odluke su u stvari vrlo jednostavne.
Nema između. To je naš izbor. I uvijek je dobar za nas. Ponekad je potrebno
stati i razbistriti sve najsitnije elemente i staviti ih na odgovarajuće
mjesto.
Kada je polica posložena, možemo
prebrojati koliko stvari imamo. Zatim odvojiti koje su potrebne, a koje su
nepotrebne.
Klijent je osoba koja je odlučila
posložiti, naoko nemoguće.
Kakva je vaša polica?
Znate li što je na njoj višak i što
više ne trebate. Revizije treba raditi periodično, zar ne?
A kako je kod vas?
