Članovi grupe su Daniel Springer-bubnjevi, Robert Rob-gitara, Ivan Lipak-bas, te Danijel Janković-mikrofon. Pa, da vidimo, što dečki imaju za reći, kroz usta njihovog „glasnogovornika“ (čitaj: pjevača ) Danijela:
1. Profilirate
se na svojim stranicama (soundcloud) kao
hard rock/punk bend. Hajdemo to malo raščlaniti: kakva je situacija danas u Hrvatskoj s hard rockom,
a kakva s punkom? Ili , recimo to ovako; da ja ne znam ništa o muzici -na koje
bendove u Hrvatskoj bi me uputili da ih poslušam danas kako bi stekao dojam o
čemu se radi?
Profiliramo se kao punk rock jer ljudi imaju potrebu trpati muziku u
neke okvire, žanrove...
Mi smo specifičan band koji nije strogo definiran stilski jer tu ima elemenata i punka i rocka i metala, pa u krajnjoj liniji i nešto sitno bluesa. Situacija u Hrvatskoj je loša po svim pitanjima, pa tako i sa hard rock/punk scenom, što je zapravo apsurdno, a uputili bi te na Opake jahače vatrenih riffova iz pakla i Dikobraze. Oni su nam nekako stilski najbliži.
2. Punk
očito nije umro. No, kako živi? Pitanje se odnosi na situaciju globalno. Tko su
danas u bijelom svijetu „perjanice“
punka? Da li pratite novu punk scenu ili se držite više „starih dobrih stvari“?
Punk nije mrtav, ali diše na škrge. Iskreno ne pratimo previše novu
scenu, tako da ne znamo tko su perjanice punka, držimo se dobre stare škole.
Globalna situacija bi trebala biti plodno tlo za punk, sranja se dešavaju
svakodnevno, međutim ekipa je očito u nekoj letargiji i nema volje dizati
revolucije.
3. Što
se od vaših izdanja može poslušati i gdje i nabaviti (kupiti)?
EP Rupe u sjećanju (2015), LP Izlaz iz sistema (2016) i EP Puna šaka
brade (2017) mogu se poslušati na našim bandcamp, soundcloud i youtube
stranicama, a ukoliko netko želi fizički primjerak nekog od navedenih uradaka
može ga naručiti preko našeg izdavača Slušaj najglasnije ili porukom u inbox na
fb stanici Rašpe, pa šaljemo po golubu.
4. Počeli
ste 2013.g.:u ovih četiri godine, što se kod vas promijenilo kada gledate taj
neki svoj početak i poziciju i stil benda danas?
U osnovi se nije puno toga promijenilo. I dalje je to prije svega
dobra zajebancija jednom tjedno, ispušni ventil, hobi... Ne ganjamo karijeru, pa
ni ne očekujemo neke velike pomake. Možda to zvuči neambiciozno, ali to je realnost;
četiri banke na grbi, radimo u smjenama, žene, djeca...
Uživamo u tome i dok je tako; dobro je. Bilo bi idealno da svaki mjesec uleti kakva svirka, ali znaš i sam da je to utopija.
5. Kako
nastaju stvari? Sve radi jedan čovjek ili?
Najčešće ja napišem tekst i složim kostur na gitari pa odem do
Robija da to razradi, napravi konkretan riff jer je moje umijeće sviranja
skromno i to dofuramo na probu pa onda svi sudjeluju u aranžiranju. Bilo je
slučajeva i da Robi ili Ivan donesu već gotovu stvar. Glupo je da sve radi
jedan čovjek, onda je to one man band.
 |
| Daniel Springer / bubnjevi, Danijel Janković / mikrofon, Ivan Lipak / bas i Robert Rob / gitara |
6. Zašto
radite tekstove na hrvatskom? Nemate ambicije probiti se vani?
Iz jednostavnog razloga; uvijek se lakše i bolje izražavaš na
materinjem jeziku. Ne možemo se probiti unutra, kud ćemo onda van?
7.
Što je za vas bitnije-tekst ili muzika? Tekstovi su vam, recimo to tako, britki,
direktni.Mislite li da je to prepreka za emitiranje vaših pjesama na
radiju? Mora li se danas raditi kompromise ako se želi biti „uspješan“ u smislu
nekog komercijalnog uspjeha?
Bitni su i tekst i muzika, premda se zna desiti da ni pojedini
članovi benda ne znaju o čemu pjevam!
Muzika je ta koja će prva ući u uho i potaknuti ljude, ali tekst nosi poruku. Imamo širok spektar tema o kojima pjevamo, htio-ne htio neke se nameću same. Treba ukazati na probleme koji te tište a onda to nije za svačije uši. Npr. Sakralna ukazuje na anomalije unutar crkve i religije, a to je sveta krava tako da je sigurno neće pustiti u eteru državnog radija. Da tamo dospiješ moraš raditi kompromis i biti komercijalno smeće, što mi nikada nećemo biti pa smo osuđeni na valove radio Studenta, eventualno 101-ce i bespuća interneta.
8. Koliko
znam par puta ste nastupali do sada na novozagrebačkoj manifestaciji Nebo iznad Trnskog. Što inače mislite o
„rock“ festivalima u Zagrebu , pa i u Hrvatskoj; ima li toga uopće, ako ima- treba li biti više
ili ste više pobornici sistema dva, tri benda koja nastupaju u nekom manjem
klubu?
Nema dileme; uvijek manji klub. Prisnija je atmosfera. U zadnjih par
godina je nastala poplava festivala (čak i neki filmski festivali imaju
glazbeni lineup! ) iako to ima neku svoju čar, puno su nam draže svirke u
prostorima za stotinjak ljudi. Festivali su za headlinere, a pošto mi to nismo;
jebiga. Nije neka fora u 5 popodne na 35 stupnjeva svirat za dva i pol čovjeka.
Ok, postaviš si to u glavi, došao sam tu sa ženom i klincima malo na zrak,
popit ću pivu, družit se s ekipom, ali što se tiče same svirke, nije to to.
9. Vratimo
se opet malo na već spomenutu rock/punk kombinaciju iz prvog pitanja. Da li
mislite da je bolje da se koncerti organiziraju po sistemu muzičkih fahova,
dakle, npr. ; danas nastupaju metalci, sutra bluzeri, a prekosutra punkeri,
ili mislite da bi bendove tj. stilove trebalo koncertno kombinirati?
Praksa je pokazala da nije neka sreća kombinirati. Zato jer će
bluzeri nezainteresirano kopati nos dok sviraju punkeri i/ili metalci i
obrnuto. Zato organizatori pasiraju stilski slične bendove. Doduše Gazde su
bile predgrupa Pageu i Plantu!
10. Većina
članova nije iz Novog Zagreba, no neki jesu, a vjerujem da i vi ostali dođete i
u ove prekosavske kvartove povremeno; pa kako vam se kao građanima Zagreba
danas čini Novi Zagreb? Koja naselja prednjače u nekom urbanom smislu razvoja,
koja zaostaju? Čega ima dosta, čega fali?
Dugave, Trnsko, Sopot, Zapruđe...to su kvartovi koji imaju dušu.
Kajzerica, Lanište, a da ne govorim o Svetoj Klari su divlja, neplanski građena naselja zahvaljujući našem
selonačelniku. Definitivno najveće ruglo i rak rana Novog Zagreba je Velesajam.
Kakvo traćenje atraktivnog prostora! Tu bi se čuda dala napraviti, ali valjda
zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa ili tko zna čega nemilice propada.
Recimo daš to nekim udrugama, pa napraviti kompleks tipa Metelkove u
Ljubljani...
11. Kada
ćete opet i gdje „rašpati“? Ima li kakva svirka u planu? Gdje vas se sve može
pratiti?
Voljeli bi svirati izvan Zagreba, pa kemijamo nešto po tom pitanju,
jer dosadiš ljudima ako prečesto sviraš na istim mjestima. Sigurno će biti još
koja svirka i u Zagrebu do kraja godine, Grey room u Medici i možda jedna
ekskluziva; pa da ne ureknemo. Svi će biti pravodobno obaviješteni putem naše
facebook stranice, pa evo odmah i pozivamo ljude ovim putem da stisnu palčić
gore.
Eto, to je bila oštra (ali pravedna?) Rašpa, a sve informacije o bendu
možete naći i na:
Pogledajte i novi video uradak „Sileđica“ na YouTube (gdje ćete naći i
druge radove vezane uz „rašpanje“ ) :