Remetinečki Gaj - Moje zaduženje ove godine bilo je pripremiti proslavu Uskrsa za
gluhoslijepe. Priprema počinje puno ranije. Prije svega skupljanjem donacija za
proslavu. Neprofitna smo udruga pa ako želimo počastiti članove probamo se
povezati s profitnim društvima ☺ Imamo svoje vjerne donatore proizvoda koji su prepoznali naš
trud te nam svaku proslavu obogate. Želim im se javno zahvaliti.
Ovog Uskrsa to
su bili:
Gala i Luneta koji su nam donirali jaja. Naši gluhoslijepi ne bi
prepoznali da je Uskrs kada ne bi za doma ponijeli koji paket svježih jaja!
Jamnica i Vrutak koji su nam omogućili piće.
PPK mesna industrija koja nam je osigurala lijepe kuhane šunke
koju smo kao nagrade podijelili u zabavnom dijelu programa.
Dubravica s pecivima za sendviče (gluhoslijepima je na velikim
skupovima najlakše servirati domjenak koji se može jesti najspretnije - iz
ruku).
A za slastice su se pobrinuli: New bakery, Vincek, Slastice
Andrić, Torterie Macaron i pekara Dinara. Dio slastica se poslužio odmah, a dio
spakirao svakome za doma. Mnogima je to puno značilo jer pripremanje kolača
zahtjeva iznimnu spretnost za osobu s istovremenim oštećenjima vida i sluha
stoga izbjegavaju uopće upuštati se u to. Ovako će se i na njihovim stolovima
naći slastice!
Hvala svima!
Uz velike blagdane imamo uobičajeno humanitarno prodajni štand u
predvorju Doma zdravlja Remetinec. Na kreativnim radionicama koje se odvijaju u
danima prije, kada još nikome nije na pameti Uskrs, započinje izrada ukrasa. Na
radionicama su nam često najveća pomoć tzv. inkluzivni volonteri. To su
volonteri s invaliditetom koji pomažu drugim osobama s (obično većim)
invaliditetom. Naši inkluzivni volonteri su gluhe osobe.
Zatim slijedi osmišljavanje programa. Uz iće i piće ide i
zabava. Edukacija i opuštanje. Kako gluhoslijepe osobe uče? Opipom, pokusom,
probati sam izvesti nešto pa uvidjeti da li je to. Provjeriti nekoliko puta. Da
li je to moguće u punoj dvorani? Svaka gluhoslijepa osoba je s prevoditeljem u
paru i zahtijeva po našoj formuli 3x više vremena, te mora svojim rukama
izvesti postupak. Hm, vječna dvojba. Kad se upustimo u uključivanje svih, bude
gungula, metež, trkanje rukama, razbijenih jaja (uskršnja edukacija!). A ako im
samo ispričamo, često samo uđe i prođe kroz glavu van. Nije prošlo adekvatnim
putem učenja. No, ponavljanje je majka mudrosti. Naučit ćemo već kako se
priprema ljuska jaja za konzumaciju i da li se stvarno kuhano jaje brže vrti od
sirovog!
Ali, igre su zato vesele i pristupačne svima bez obzira na dob,
kondiciju i stupanj oštećenja osjetila. Da bi to postigli, igrači imaju poveze
na očima. Zato da ne budu u prednosti oni koji bolje vide (npr. neka osoba s
tunelskim vidom može imati širinu vidnog polja tek nekoliko centimetara, ali
oštrinu vida unutar toga dobru- jako teško za kretanje kroz grad, ali dobro za
igru na stolu. Dok druga osoba može imati zamućeno vidno polje kojim kroz grad
ima svijest o predmetima pored sebe, u igri joj ne pomaže kad treba gledati
sitnice). Kondicija je također uglavnom loša kod gluhoslijepih osoba, dok su
nam po dobi dosta starijih članova. Ipak izabrali smo zanimljive igre: Pojedi
kremšnitu s vilicom ne gledajući, prvi pronađi jaje u
kutiji s raznoraznim predmetima, i stigni do cilja dok stojiš na listu
novinskog papira kojeg ne smiješ poderati.
A kad nakon druženja u svijetu prilagođenom sebi, smijeha, punih
trbuha još poneseš poklon za doma, možeš reći: ovaj dan je bio dobar, jako
dobar!