Postoji li druga polovica

Novi Zagreb - U odnosu u vezi trebaju postojati zajednički interesi. Tako bar kažu. Dugo sam živjela u tom uvjerenju. Onaj drugi trebao bi imati sličan odabir pjesama, voljeti more ili planine kao ja, on bi trebao čitati knjige iste tematike kao ja. Možda bi trebao i gledati iste filmove kao i ja. A zašto ne bi volio kazalište kao i ja i još k tome komedije više nego drame. Pa to sam onda ja ,a ne on. Tko je uopće on? Može li osoba koju želimo u vezi biti tako slična nama? 

Sumnjam.

Naravno da neke osobine te osobe želimo jer ih lakše možemo prihvatiti, pa makar one nisu istovjetne našima. No neke osobine nikako ne možemo prihvatiti i to je u potpunosti jasno. Selekcija treba postojati.

No, opet si postavljam……. trebamo li imati iste interese i kakvi su to interesi? U svakom slučaju ta mi se riječ uopće ne sviđa jer me podsjeća na neki uvjet, a tko to i koliko može živjeti pod nekim uvjetima. Kakvo je to zajedništvo s postojanjem uvjeta?

Veze nastaju i veze prestaju. Brakovi nastaju i brakovi prestaju. Čega je to bilo, a čega nije bilo? Što je uvjet, a što nije uvjet? Kako će naša djeca naučiti što je veza ako je ne vide među nama. Radit će iste greške. Radit će neke nove greške.

Ako je dvoje ljudi u vezi, među njima treba u startu postojati privlačnosti. A što ih je to privuklo? Fizički izgled, možda ili način razgovora, ne znam , ali zasigurno znam da se osoba treba osjećati ugodno u društvu druge osobe i to je polazište.

Ako jedna osoba želi nešto drugo, ali različito od svoga partnera, onda postoji pravilo……. Prihvati ili ostavi.

O nekoj temi mogu pričati dvije različite osobe …… jednu slušam s uživanje, a drugu ne. Nije stvar u temi nego u načinu ophođenja, komunikacije, tona  i boje glasa, vibracije koju ta osoba ostavlja na mene. Ne vidim ovdje nikakve interese.

Kada nešto pričam, pitam se, da li to pričam samo da popunim prazni prostor ili to činim sa žarom i inspiracijom i dobrim ugođajem u sebi koji se zove vibra te to bezuvjetno poklanjam osobi preko puta. Ona to može prihvatiti ili ne. Ne opterećujem se time. Ne tražim poklon od nje. Idem dalje.

Ovo me čini sretnom, slobodnom, neranjivom, bogatom i cjelovitom.

Ne tražim drugu polovicu da bi bila cjelovita jer već to jesam.

Jeste li vi cjelovita osoba? Osjećate li se tako? Što vam još nedostaje da biste bili u potpunosti cjeloviti?

Potražite odgovore duboko u sebi……mogu vam pomoći na tom putu…

Aleksandra Ivanac….life and  business coach i  viši medijator….www.coachingflow.com