Koliko je važno biti „dobar“ roditelj?

Novi Zagreb - Što to uopće znači biti dobar roditelj - pitam se vrlo često. Jesam li ja dobar roditelj? Ne znam. Vjerojatno ću doznati tijekom vremena ili već dobivam povratne informacije.

Kad sam bila mladi roditelj slijedila sam neke oblike odgoja koje sam preuzela iz raznih priča oko mene. 

Npr. kada i u koliko sati dijete treba ići spavati  s obzirom na dob, da li je reklo hvala kad mu je netko nešto dao ili pozdravilo kad je ušlo u prostoriju, ima li dovoljno kvalitetnih igračaka i igra li se kvalitetno s drugom djecom, tuče li se ili ne da bi ostvarilo svoja prava ili potrebe, kako se ponaša u vrtiću, a kako u školi, jesu li drugi zadovoljni njime, govori li istinu ili laže, obavljali zadatke koji su mu dati………………itd….itd.

 

Tako kreće i prolazi naš roditeljski život. Svaki dan je neka nova situacija koja nam omogućava da otkrivamo nove mogućnosti odgoja naše djece. Uglavnom, svi roditelji se trude i rade na doprinosu odgoja svoje djece onoliko koliko to oni mogu na temelju nekih bivših životnih iskustava.

Najčešće sve ono što se nije svidjelo u njihovom odgoju okreću kako bi njihovo dijete bilo bolje odgojeno nego što su to oni bili u svom djetinjstvu.

Uglavnom bez obzira kako i na koji način gradili odgoj svoje djece svakom roditelju je cilj, na kraju, imati odličan odnos sa svojom djecom. To nam daje poleta kao i našoj djeci.

Postoje trenuci u životu  roditelja koji su izuzetno teški, a to su trenuci kada se naša vlastita djeca pobune protiv nas i našeg odgoj. Počinju ga uspoređivati s odgojem drugih roditelja koji vide iz svoje perspektive kao boljeg.

Odjednom je sve bolje nego kod njih samih. To su teški trenuci koje treba roditelj proživjeti. To su trenuci kada kao roditelj nisam ni sama svjesna što su nam naša djeca u stanju reći.

To su trenucima kad su drugi roditelji bolji jer njihova djeca imaju tri laptopa, a mi možda samo jedan, kada dobivaju veći džeparac od naših, kada su druga djeca stalno nekuda vožena ,a naša moraju hodati ili kada odrastu moraju raditi i ići na fakultet dok druga ne moraju.

Sve ovo sam nabrojala kako bih skrenula pozornost na roditelje koji daju sve od sebe, a ne dobivaju ni HVALA što si mi mama ,ODLIČAN si tata i hvala ti što me voziš kada je god to potrebno. I na kraju HVALA ti što mi postavljaš izazove iz kojih učim jer ti ne možeš uvijek biti tu.

Ako učimo sebe da poštujemo druge i cijenimo, zašto onda prvi koraci i naše odgoja naše djece nisu upravo bazirani na tome. Ako gradimo svoj odnos s drugima jer se neće sam izgraditi, zašto to isto ne učimo svoju djecu. Ako sami tijekom života učimo kako se zaštiti od teških ljudi i energetskih vampira onda je logično da ćemo i tome svoju djecu poučavati.

Sve ono što sam nabrojala mislim da je baza bilo kojeg odgoja jer ujedno gradi odnos s našom djecom, pojačava zdravu vezu između nas i čini ju vrlo snažnom.

U koliko sati je otišlo spavati nema jačinu ako jačina odnosa između nas se zasniva na autoritetu i potlačenom umjesto na jačini ljubavi, međusobnog suosjećanja i razumijevanja.

Kvaliteta odnosa roditelja sa svojim djetetom je rezultat odgoja. Privilegija svakog odgoja upravo bi trebala biti kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta.

Kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta je rezultat svih odnosa u koje će naše dijete stupiti tijekom njegovog života.