![]() |
Piše: Vladimir Mihajlović glavni urednik mjesečnika za poduzetnike i menadžere - Poduzetnik |
Novi Zagreb - Prošli
mjesec smo organizirali Poduzetnički stol s kojim smo obilježili desetu godinu
izlaska časopisa Poduzetnik. Imali jednog posebnog gosta, predsjednika Mešihata
Islamske zajednice u Hrvatskoj, muftiju dr. Aziza ef. Hasanovića. Prije početka
predavanja rekao je da mu nije bilo lako doći u Osijek jer se te noći vratio s
diplomatsko-poduzetničkog posjeta Iranu kamo je otišao kao dio izaslanstva koje
je predvodila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. „Nekako mi je bilo teško
opet ujutro krenuti za Osijek, ali znam dobro što sam rekao Vladimiru, daleko
prije ovoga puta sam mu obećao da ću doći na ovaj događaj i održati predavanje
o multikulturalnosti. Kod nas se kaže „Obećanje je dug“. Što sam obećao to sam
i uradio, koliko god mi je bilo teško.“
Tu
sam rečenicu zapamtio iz više razloga, dugo sam poslije odlaska muftije o njoj
razmišljao. Koliko smo svi mi obećanje spremni ispuniti. Obećati nije problem,
ali održati riječ danas je postala iznimka i zbog toga sam se puno puta osjećao
loše, emotivno prazan. Posebno kada se to obećanje odnosilo na nas, mene osobno,
kada sam čekao da ga netko ispuni. A veliki broj ljudi danas lako obeća nešto i
onda pronalazi stotine razloga zašto to ne može ispuniti ili se prestane javljati
na mail, telefon, mobitel, tajnice smišljaju stotine razloga zašto ne mogu
dobiti odgovornu osobu i još prije toga kaže: Samo da provjerim je li gosp./gđa
tu. Koje li ironije?…
Ne
mogu svu krivicu samo na druge prebaciti jer se i ja ponekad nađem u situaciji
da obećanje ne ispunim. Koliko ste takvih obećanja dobili, pa se onda našli
razočarani jer od njega ništa nije bilo. Obećaju ministri, mediji, članovi
Vlade RH, poduzetnici, obrtnici, profesori, učenici, roditelji,… svi su nam
nešto obećali, a onda to obećanje ne izvrše. Emocije nam prorade, bijes,
ljutnja, razočaranje, praznina u dubini duše,… gorak okus ostaje. Što je
pozicija onoga koji obeća viša to su i naša očekivanja veća, a onda i
razočaranje veće kada vidimo da su sve to bila pusta obećanja.
Obećali
ste i vi nekome nešto, nije uopće važno je li to plaćanje proizvoda ili usluge,
narudžba koju kasnije povučete, obećanje djeci i supruzi da ćete se
promijeniti,… nekako je postalo uvriježeno da je lako obećati, a poslije što
bude. Vrijeme i tako briše sve. A postoji i drugi način, javiti se onoj drugoj
strani i objasniti zašto nešto ne možete ispuniti. Zato je poruka dr. Aziza
Hasanovića tim važnija. Pokušajmo biti bolji ljudi, ispunimo obećanja koja
drugima dajemo, ne činimo drugima ono što ne bi željeli da nama drugi rade.
Nema komentara:
Objavi komentar