srijeda, 15. lipnja 2016.

Čaroban i zanimljiv izlet Podružnice umirovljenika Zapruđe u Delnički kraj

Delnice - U subotu je Podružnica umirovljenika u suradnji sa Turističkim uredom grada Delnica organizirala za svoje članove jednodnevni izlet u Delnice te u Brod na kupi.

Vrlo se često izletnici odlučuju na putovanja u neke druge krajeve lijepe naše (Podravina, Međimurje, Slavonija, Istra, Dalmacija itd...) a sasvim neopravdano "preskaču" našu zaista nezaboravnu - Hrvatsku zelenu oazu, čaroliju prekrasne zelene prirode (šuma, proplanaka, livada, rijeka, spilja, slapova, brzaca...) čistog zraka i prekrasnih , gostoljubivih i iskrenih ljudi.

Moramo priznati, kako nas je sve ugodno iznenadila odluka gđe. Višnje Gojković puta članove svoje Podružnice umirovljenika Zapruđe povede na zanimljiv, edukativan zdrav i vesel izlet, pod nazivom "Radostan dan u Delničkom kraju. 

Između ne baš mnogih Podružnica, koje u svoje izlete obavezno uvrste nešto zanimljivo, poučno i autentično  iz lokalnog kraja u kojem se odvija izlet, upravo Podružnica umirovljenika prednjači u takvom načinu svojih obaveznih mjesečnih "putovanja".

Moramo zahvaliti gđi. Višnji Gojković, na entuzijazmu, upornosti i trudu, ovog zaista uspijelog izleta U Gorski Kotar. 

Ugodni domaćini su nas dočekali sa veseljem i počastili "finim" (još toplim!) Goranskim kiflicama. Spretna, komunikativan ali iznad svega susretljiva gđa. Snježana, vodič, pokazala nam je Delnice , nekim drugim - ljepšim očima. Nije to bilo uobičajno prolazno mjesto na koje se svraća na kavu u potrazi za ukusno pečenim janjetinom.

Uz pomoć gđe. Snježane smo "otkrili" prvu (i jedinu) skijašku skakaonicu , koja je izgrađene na inicijativu mještana Delnica , još prije Planice! Prošetali na daleko poznatom Ljubavnom stazom, odnosno Japlenskim vrhom, gdje smo u hladu mogli vidjeti ograđene srne u svom prirodnom okolišu. Naravno kako su svojom pojavnošću izmamile mnoge fotoaparate, što im uopće nije smetalo u spontanom i ponosonom poziranju iza žice.

Ubrzo smo posjetili i etnografski ali etnološki zanimljivu - Kuću Rački. To je skromna autohtona drvena kuća u kakvima su živjeli Delničani ali i Gorani sve do kraja 19. stoljeća i radnog početka 20. stoljeća. Bilo je zanimljivo vidjeti, svu domišljatost, Gorana, kako su se dovijavali u vječitoj igri sa snijegom i hladnoćom. No, imali smo se prilike susresti i sa domicilnim dijalektom, gdje smo svi ostajali nijemi na upite, što znači po koja riječ od navedenih. Naravno, uz narodnu nošnju nije ni izostao pokoji recep iz narodne kuhinje Goranskog kraja. Moramo priznati, kako su sve spomenute delicije, pobudile želju što skorije degustacije.

Nakon zaista zanimljive i specifične Kuće Rački, pred nama je bila posjeta Popovićevog mlina. Moramo priznati, kako nas je odmah sa nogu "oborio" iskreni doček, jednog od nasljednika ovog mlina, koji nas je u dvorištu mlina dočekao srdačnim osmjehom te harmonikom, koja je veselo odjekivala  - Goranskom himnom. 

Tek što smo se sabrali, pred nama je bila tacna prepuna čašica pravog domaćeg Višnjevca, kojom su nam domaćini uz sve ostalo poželjeli dobrodošlicu. Htjeli , ne htjeli, ubrzo je ova zaista srdačna atmosfera, sve nas "povukla" u vitlac plesa. Začas je ovoga puta prostorijom za goste počela odjekivati : Na sleme, na sleme, na sleme "  i istog se trena zaboravilo na sve bolesti , te uhvatilo kako je tko mogao, neko u kolo a neko u paru, plesati polku koliko nas noge nose. Nizale su se pjesme, ples , a mi smo gotovo izgubili pojam o vremenu.

Tada nas je vodiš ovog privatnog mlina, vratio u stvarnost i podijelio u tri grupe, kako bi mogli jedni za drugima saznati nešto više o ovom motornom mlinu, koji je još i danas u ispravnom stanju iako je sagrađen negdje oko 1924. godine. Dok je jedna grupa, slušala zanimljivosti zaista nadahnutoga vodiča, mi ostali se nismo dali smesti, plesali smo i svi u glas pjevali.

kada je došao red i na našu grupu, od zaista simpatičnog vodiča smo uspjeli doznati mnogo toga, kako o mlinu, ali isto tako i o gradu Delnicama,  i o prekrasnoj okolici Delnica. Bilo je tu pravih dokumentiranih informacija, od elektifikacije grada Delnica, pa sve do legendi o Vražijem viru.

Na kraju su neki od nas, dobili priliku biti pravi mlinari, te samljeti nekoliko mjerica pravog kukuruznog brašna, doku su preostali koji su htjeli u obližnjem dvorišnjem prostoru, imali priliku kupiti zaista pristupačne i lijepe suvenira na sjećanje na ovaj prekrasan izlet.

Nakon ne zaboravnog doživljaja u Popovićevom mlinu, slijedio je odlazak u obližnje naselje Brod na Kupi, gdje nas čeka doček uz kolače i kavu u obližnjem hotelu Mance, te posjet Kaštelu Zrninskih, koji je sada u funkciji Prirodoslovnog fakulteta grada Rijeke sa tri izložbene  teme (tri kata!). Na prvom  i drugom katu smo imali priliku vidjeti biljni i životinski svijet Gorskog kotara, te način života prije suvremene modernizacije koja nas je sve udaljila od prirode.

Na trećem katu smo imali priliku vidjeti postav, možda i strastvenijega sakupljača "životinjskih glava, krzana, kljova i sl. Možda i od samog Nadana Vidoševića. Naime, radi se o pasioniranom kolekcionaru , nekadašnjem direktoru Brodogradilišta - Viktor Lenac, g. Damiru Vrhovnik. Moram priznati, kako smo bili doista frapirani i iznenađeni količinom, veličinom i vrijednošću svih izloženih eksponata (ove privatne zbirke), o čemu dokumentiraju mnogobrojna svijetaka priznanja istaknuta na jednom od velikih i prostranih zidova ovog izložbenog prostora.

Nakon obilaska zaista zanimljivih eksponata, slijedio je obilazak ušća Kupe i Kupice, koje je snažno energetsko područje. No na žalost zbog iznenadne kiše (obilne) većinom je odlučeno da se vratimo u Delnice na toliko čekani ručak, gdje nas je također čekala glazba, u želji da nas veselo zabavi sve do 18,00 sati. Naime, tada smo krenuli u Zagreb, prepuni lijepih, nezaboravnih i emotivnih sjećanja, na ovaj nezaboravan dan. Dan zanimljiv i svakako vrijedan za preporučiti dragim prijateljima, bez straha kako će se bilo čime razočarati.



Nadija Beljan, vlasnica Popović mlina
- Kao vlasnica mlina, dosta mi je drago što mi se pružila prilika kako bih vas mogla ugostiti, goste iz Zagreba, naše drage umirovljenike. Sa ponosom se mogu pohvaliti, kako sve više i više Zagrepčana dolazi nam u posjet, što nas zaista do srca raduje. No isto bi tako htjeli da nas posjeta upravo i umirovljenici, jer smo sigurni kako je naš mlin svojim sadržajem, svojim izgledom, ali i poviješću izrazito zanimljiv upravo i toj skupini naših cijenjenih gostiju, što  se pokazalo veliki broj puta do sada.


Višnja Gojković, predsjednica
Podružnice umirovljenika Zapruđe

- Naša Podružnica je po prvi puta na izletu u ovom dijelu Lijepe naše, u Gorskom Kotaru. Do sada još nikada nismo ovako organizirani posjetili Gorski Kotar  i izuzetno smo zadovoljni sa programom koji smo ostvarili u suradnji sa Turističkom zajednicom Delnice. 

Voditeljica koja nas je vodila kao tumač događanja, povjesti na ovim prostorima, je bila izuzetno susretljiva, komunikativna. Pored tog kulturno, povjesnog obilaska imali smo organizirano i druženje uz glazbu, jedan solidan ručak, tako da cijeli današnji vrlo zanimljiv, snažan i dojmljiv događaj se završio na opće zadovoljstvo svih, kako nas gostiju, ali isto tako i ljubaznih i iznimno susertljivih domaćina. Od srca se radujemo što skorijem ponovnom susretu.



Anton Kundih /Tony, umirovljenik
član Podružnice umirovljenika Zapruđe

-  Možete li nam reći svoje dojmove o današnjem izletu ovdje u Gorskom Kotaru?

- Odlično je bilo. Malo nas je pred sam kraj obilaska omale kiša u našim planovima, no sva ostala događanja, svi ostali osjećaji su nadomjestili taj hendikep. Osobno za mene je bila malo izazovnija šetnja, zbog mog koljenja na Japlenski vrh, koji nije tako strm, no kako ta staza nosi naziv - Staza ljubavi, moram reći kako je bilo odlično!

Možda nam je ovaj "kraj" najtužniji, naime čovjek mora doma ići, kada se tek opustili i započeli zabavljati. No to je uvijek tako, lijepim stvarima nikada ne poželimo kraja, zar ne ?



Milica Stojisavljević, umirovljenica
član Podružnice umirovljenika Zapruđe
- Kako ste vi doživjeli današnji izlet u Delnice i okolicu?

-  Moram istaknuti kako je osobno meni bilo jako lijepo. Od samoga početka, polaska iz našeg Zapruđa, dolazak u Delnice, gdje smo se po prvi puta se prošetali  Stazom ljubavi, otišli gore do Japlenskog vrha, vidjeli šumicu, srne u toj šumici, košutice male itd... Gdje smo uživali u lijepom sunčanom danau, bez obzira što smo se pribojavali kiše. bilo je prekrasno. Nakon toga smo čuli mnogo toga o samom gradu Delnice i vratili se polagano nazad i krenuli prema Popović mlinu i Kući Rački. Tamo smo se ugodno zabavili, vidjeli zaista zanimljiv mlin, samljeli brašno i uputili se u Kuću Račkoga, gdje smo obišli njezin zaista lijep i dojmljiv postav, te se vratili do autobusa, nakon čega smo se autobusom uputili u Brod na Kupi. Vidjeli smo dojmljivu  rijeku Kupu sa mosta, te smo nakon kavice dobrodošlice u hotelu Mance, posjetili muzej kađtel Zrinskih, di smo imali priliku vidjeti prekrasne eksponate.

Zasigurno dijelim mišljenje svih izletnika, članova Podružnice umirovljenika Zapruža i naših gostiju, kako je ovaj izlet bio prava "ekspedicija" u nalaženju mnogih zanimljivosti, o ovom kraju i o gradu Delnice. Zasigurno se vraćamo u Zagreb sa  drugačijom slikom i doživljajem Gorskog kotara,nego što smo nosili prije.

Prava je šteta što zbog obilne kiše nismo bili u mogućnosti posjetiti samo ušće Kupe i Kupice. No, eto razloga da ponovno posjetimo ovaj prekrasan Grad, ove zaista drage ljudi i beskrajno lijepu i zdravu prirodu, koja sve to okružuje.

Moram priznati, kako je meni danaa na ovom izletu bilo prekrasno!




"Klikni" na fotografije, kako bi ih povećao !