subota, 9. travnja 2016.

Razgovor sa Slavenom Petrić, autorom dokumentarnoga filma - Hrelić, duša grada

Lanište - Danas smo porazgovarali sa Slavenom Petrić, režiserom iz kreativnog tima Studio Lanište, zagrebačke produkcijske kuće Warp media, koji je uz scenaristicu Mariju Capan te direktora fotografije Ranka Tinton Fiko autor dokumentarnoga filma o ljudima s najpopularnijeg zagrebačkog sajmišta „Hrelića“.

Film započinje kadrovima Zagreba u zoru i prologom naratorice. Pjesma „Soul of the city“ (hrv. duša grada) prati okupljanje prodavača tijekom tipične sajamske nedjelje i pripreme za užurbani dan koji tek započinje. 

Priča ovog 18 – minutnoga dokumentarnoga   filma sadrži njegovu stvarnost. Obuhvaćeno je ono što u priči o Hreliću i treba obuhvatiti. Cjenkanje za svaku stvar, predmet, robu pa do raznolikosti glazbe koja vas smiješta, čas u Zagorje, odmah potom u Bosnu pa onda opet u urbani Zagreb, nezaobilaznu ponudu "kotlovine", kobasica, roštilja i sl.. No, ova priča je uz zanimljive kadrove, svakako višeslojna. Poručuje nam dublje poruke ljudi na marginama života, pa sve do sadašnjeg presjeka socijalnog trenutka u metropoli, kada je i sam Hrelić nekoć bio daleko veći, dinamičniji i "bogatiji". 




Slaven Petrić, režiser
dokumentarnog filma ,Hrelić - duša grada
- G. Petrić, što vas je motiviralo, odnosno pokrenula na snimanje ovog zanimljivog filma?

- Zapravo sam film - Hrelić, duša grada - je nastao iz jednog posjeta Hreliću. Zapravo uopće nije bila ideja da se snima dokumentarni materijal, već je bila ideja da se napravi eventualno reportaža za također jedan naš projekt - Video gide Croatia - koji je baš usmjeren na predstavljanje Hrvatske kulture u svijetu. znači i to više mjesta i lokacija i nekih možda običaja i događanja, koja nisu toliko medijski eksponirana, a opet predstavljaju dio kulture.

Tako da smo, kada smo pregledali taj cijeli materijal, zapravo zaključili (cijela ekipa i ja) koja je bila taj dan tamo , kako bi se to možda moglo proširiti na neki nivo, dokumentarnoga filma. I eto, tako je nastao sam film - Hrelić , duša grada. 

Inicijalno je film baš vođen, moja supruga ga je vodila na engleskom jeziku, nismo išli na hrvatski, zato što smo zapravo htjeli da se radi u formi u kojoj će biti jasna ljudima izvan Hrvatske. Znači neka forma koja će biti razumljiva strancima. Naime, primijetili smo kako ima zaista mnogo stranaca na tom sajmu.Na Hrelić, dolazi dosta ljudi izvan Zagreba, neki dolaze ciljano a poneki slučajno. Tako da nam je namjera bila, taj cijeli događaj, taj jedan mikro svijet približiti i Hrvatima ali i strancima.

- Eto, film je gotov. Imamo ga priliku vidjeti. Kako ste zadovoljni kritikama?

- Hajmo, reći, kako  kritike polaze u dva smjera. Naravno, postoje negativne i pozitivne kritike. Ono što sam ja primjetio, kako pozitivne kritike više dolaze iz neke sfere ljudi koji su, kako bih rekao - možda malo stariji. 

Mišljenja sam kako mlađa populacija, možda je ovaj rad,  doživjela tu emotivnu stranu filma i tretira film kao prikaz  samog mjesta. No, bit filma nije prikaz samog mjesta  već komunikacije iz života ljudi iz dna Hrelića, koji imaju svaki svoju priču i život. To je u osnovi socijalna priča.

Tako da ljudi koji u samom startu ne doživljavaju materijal takvim, su skloni kritikama, kako je film napravljen površno. Ponovio bih, film nije išao u dubinu razrade toga - što je  Hrelić?  Povijest Hrelića itd... 

Već je više usmjeren prema samom čovjeku.

 Znači u tom filmu nema  namještenih kadrova. Znači, zabilježeno ono što tamo doista je. Ljudi upitaju u komentarima: 

  • Otkuda to da ima tako malo ljudi? 
  • Otkuda to da taj dan ima tako malo automobila? 
  • Otkuda to da ovo?  
  • Otkuda to da ono ?
Ne, mi smo taj dan došli tamo i snimili smo taj materijal, to je jednostavno tako. Ne postoji nekakav konkretan scenarij, znači svi takovi, su snimljeni onetake. Znači ricorde. Snimljeno je to,  ono što je tamo. Znači nema nikakvog namještanja.

- Kakvi su planovi za budućnost?

- Htio naglasiti kako u kvartu Lanište egzistira mali umjetnički pokret, okupljen oko našeg studija "Lanšte" na Jaruščici i radimo glazbu. Konkretno radim glazbu za televiziju dosta dugo. Taj dio se nekako spojio i sa filmom i sad, konkretno radimo slijedeći dugometražni film  - Hrvatska craft revolucija.

To je konkretno, projekt koji je otvoren i na kojem  će se raditi ove godine, vjerovatno i dobar dio slijedeće godine. Znači film koji predstavlja proizvođače hrvatskog zanatskoga piva. Znači male craft pivovare.

- Kako stojite sa financiranjem? Imate li sponzore?

- Za sada još nismo razradili nikakav konkretan pristup prema sponzorima, mada ćemo morati to uraditi. Konkretno sada "idemo" prema HAVC (Hrvatski audiovizualni centar), koji podržava projekte tog tipa, konkretno za proizvodnju filma i to nam je rok prijave do 28. travnja ove godine. Uglavnom ima puno dokumentacije oko toga.

Naravno uz sve ovo, namjeravamo ići prema sponzorima, jer je taj kalibar projekta, bez sponzora ne može uraditi. To je dugometražni film, koji podrazumijeva snimanje na različitim lokacijama u Hrvatskoj. Ima dosta putovanja, dosta opreme, tehnike ljudi i jednostavno, budžet u smislu volonterskoga rada u ovom slučaju je nemoguć.



Na kraju ovog ugodnog razgovora, zahvalili smo g. Slavenu Petrić na odvojenom vremenu i poželjeli mu puno uspjeha u budućim projektima, kako bi što bolje ljepše i kvalitetnije pokazao i dočarao ljepotu naše Hrvatske ali i ljepotu Hrvatskog čovjeka, njegove duše i velikog srca. 


Pogledajte i sami ovaj dokumentarni film, mi vam ga toplo preporučujemo: