Trnsko - Kako smo se uspjeli uvjeriti za vrijeme večerašnjeg posjeta Ženskom košarkaškom klubu Zagreb u naselju Trnsko, ženska košarka se ponovo snažno i promišljeno budi, poput feniksa.
No, kako mi ne bi prepričavali svoje dojmove, saznajte sve iz prve ruke. Porazgovarali smo sa mnogim pojedincima ovog kluba, koji uspješnu priču, sa odličnim rezultatima ponovnog uzleta ženske košarke u Novo Zagrebu čine stvarnom i dojmljivom, već godinu dana.
 |
| g. Simon Đuro, trener seniorske ekipe i sportski direktor, Ženskog košarkaškog kluba Zagreb |
Ženski košarkaški klub je nastao fuzijom, odnosno kako sljedbenik Ženskog košarkaškog kluba Novi Zagreb, koji je imao ostvarene velike sportske uspjehu u zadnjih četiri, pet godina. Međutim, zbog financijskih problema, morao se ugasiti.
Drugi sudionik ove fuzije je također Ženski košarkaški klub Zagreb, klub koji je prije četiri, pet godina redovno nastupao, no međutim na žalost je u zadnje tri godine bio klub u mirovanju.
Mi smo, g.Kristijan Jagatić / Kiki i ja (Kiki je bio trener seniorske ekipe prošle godine, a ja sam prošle godine preuzeo mlađe kategorije) ove godine smo zamijenili funkcije. G.Kristijan Jagatić / Kiki i ja, smo uz ostale odlučili spasiti ovaj klub, odlučili smo zapravo pomoći svoj djeci, koja su u klubu, od seniorskog do svih mlađih uzrasta.Klub okuplja oko stotinjak djevojčica i bilo bi šteta da se klub ugasio, da te cure ostanu bez kluba, mjesta gdje će se družiti i trenirati.
Zahvaljujući prije svega Košarkaškom saveza Zagreba, koji nam je omogućio da nastavimo sa radom u Školsko sportskoj dvorani Trnsko, da imamo dovoljan broj termina, za djecu i seniorke (nešto manje ove godine, no ipak dovoljno) mogli smo nastaviti sa radom i redovitim treniranjem.
Također se moram zahvaliti djevojkama iz seniorskog pogona, koje su odlučile također bezrezervno pomoći klubu i sve djevojke igraju potpuno besplatno, te redovno treniraju, vrlo su marljive i postižemo sve zapaženije rezultate.
Što se pak tiče omladinskog pogona, u cijeloj toj transformaciji na našu sreću, nismo "izgubili" niti jednu jedinu igračicu. Jedina igračica, koja je otišla u drugi klub (Ženski košarkaški klub Medveščak) je otišla iz praktičnog razloga, a taj je da je što je svojom kvalitetom prerasla ovaj okvir.Ovdje vrijedi istaknuti kako je Ženski košarkaški klub Medveščak prvak države i ona igra u prvoj petorci ovog prestižnog kluba.
Uz ovakav rad, brojnost igračica, podršku svih, od roditelja pa sve do Košarkaškog saveza grada Zagreba, još uvijek imamo probleme, vjerovatno kao i većina klubova u ovo vrijeme sa redovitim i stalnim finaciranjem kluba. Naime, mi ovisimo isključivo, da li će nas košarkaški savez grada Zagreba podržati dok ne uđemo u sustav finaciranja. U sustav finaciranja po aktualnim zakonima i propisima, klub ne može ući prije 2017. godine. To praktično znači, kako mi kao klub trebamo cijelu sljedeću godinu 2016 pronaći način i podršku kako i to razdoblje kvalitetno raditi i trenirati. Iskrenog sam mišljenja, kako ćemo i u tom području ostvariti dobre rezultate, baš kako ih ostvarujemo i na parketu.
 |
| g. Kristijan Jagatić, trener mlađih kategorija, tajnik Ženskog košarkaškog kluba Zagreb |
Što se tiče mlađih kategorija, mi se kao klub natječemo, osim u Zagrebačkoj košarkaškoj ligi, natječemo se u međunarodnoj odnosno regionalnoj ligi. Bez lažne skromnosti bih istaknuo, kako tu ostvarujemo dobre rezultate sa generacijom u 15, odlične a u 17 je nešto slabija.
Natjecanje za mlađe , odnosno za djevojčice mlađe od 12 godina, natjecanje započinje tek u siječnju 2015. godine, ali zato one sve igraju za svoje škole, tako da im ne nedosteje utakmica. Ovim smo okružili sve uzraste sa odličnom konstatacijom, kako nam sve članice djevojčice njih oko stotinjak, cijeli "pogon" igra košarku.
 |
| g. Željko Gredičak, predsjednik Ženskog košarkaškog kluba Zagreb |
Temelj, zašto sam u klubu oko petnaest do dvadeset godina, u stvari dvadeset godina u ženskoj košarci, prvo zbog svoje djece koje su igrale košarku (kćerkice), a kasnije smo utemeljili novi klub Zagreb.
Moram priznati, kako su i tu krenuli vrlo ambiciozno sa djecom od sedam, osam godina. Imali smo školu košarke, razvijali smo i ostale kategorije i svojim trudom ali i rezultatom postigli i prag ulaska u prvu ligu.
Iznjedrili smo nekoliko vrsnih vrhunskih košarkašica, među kojima je bila košarkašica (reprezentativka) koja je kasnije bila i zapažene trenerica Linda Mrdalj.
Kako sam kazao, došli smo na prag doigravanja za Prvu ligu, no tu smo morali zastati i nažalost odustati, ne bog kvalitete igre ili igračica, trenera ili nečeg sličnog, već na žalost zbog nedostatka financijskih sredstava.
Naše načelo koje nas prati od samoga početke je pogledamo u blagajnu dali imamo dovoljno sredstava, a onda idemo dalje! Dakle moj osobni princip je vrlo jednostavan: "Ne ići u dućan, u koliko nemate novca!"
Također, vrlo često porazgovaram sa svojim suradnicima, gdje volim istaknuti: Moramo imati čvrste i snažne temelje. Mi imamo lijepih želja, sa ovom djecom, sa mladima igračicama, da stvorimo vlastitu bazu." Ne, da kupujemo igračice i tražimo po Hrvatskoj. Upravo nam je to cilj sa našom školom košarke, koje provodimo u 7 osnovnih škola. Naime u osnovnim školama, koristimo školske dvorane i besplatno radimo sa svom zainteresiranom djecom.
Dosadašnja iskustva nam nedvojbeno pokazuju kako će u skoroj budućnosti od tisuću djece, deset ili dvadeset djevojčica će se iskristalizirati kao potencijanalno kvalitetne igračice.
No i oni preostali će ostati obrazovani, sa usađenim sportskim duhom, navikama i sportskim zdravim načinom življenja. Također ćemo na taj način prevenirati na te generacija, kako bi ih kvalitetno udaljili os neželjenog ponašanja u tim posebno izazovnim adolescentnim godinama, godinama pred i pubertetskim godinama.
 |
| g. Predrag Rađenović, penzionirani profesor tjelesnog vježbanja i košarkaški trener |
Ovu , po svemu sudeći zaista uspješnu priču smo započeli prošle godine u svibnju i nastavili smo je intenzivirati posle nove godine, tako da smo ovu jesen krenuli sa samim natjecanjem pod nazivom Ženski košarkaški klub Zagreb, ali u svim kategorijama.
Dakle, od škole košarke, do klubske selekcije, od dvanaest godina, mlađe kadetkinje, kadetkinje, juniorke i seniorke. Sa sada već prepoznatim dobrim radom sa podmlatkom jednostavno smo donijeli odluku da u zajedništvu sa roditeljima (bez kojih isto tako ne bi bilo, svega ovoga i zahvaljujem im na trudu i podržci) i Košarkaškog saveza grada Zagreba, da se uradi jedan dobar ženski košarkaški klub koji ima perspektivu.
Upravo iz tih razloga smo dobili svesrdnu podrški Košarkaškog saveza grada Zagreba, jer su prepoznali naš rad i potencijal brojnosti igračica svih uzrasta.Sama podrška Košarkaškog saveza grada Zagreba nije samo verbalna, već i konkretna, gdje nam savez plaća sve termine u korištenju ove dvorane u Trnskom. Također nam finacijski snose sve kotizacije, članarinu i sudačke takse, A2 ligaša Hrvatskog košarkaškog saveza. Bez te pomoći bilo bi jako jako teško, pogotovo za seniorke i juniorke u ovom trenutku.
Tu pomoć izuzetno cijenimo, ali smo i zadovoljni, kako je Košarkaškog saveza grada Zagreba prepoznao kako nam ženska košarka trenutno nije baš na zavidnom nivou.
Za kraj ovog našeg razgovora bih istaknuo, kako kroz svoja dugogodišnja iskustva mogu kazati, kako smo mi uz još jedan klub (od sedam ženskih košarkaških klubova u Zagrebu) najorganiziranji što pokazuju i svakodnevni rezultati, kroz odaziv svih tih djevojčica na treninge, ali ostvareni rezultati na prvenstvenim utakmicama.
 |
| g. Jerko Vlašić, roditelj |
Eto, tako je krenulo. Kako je Nikolina odrastala, evo došla je ovdje u dvoranu u Trnsko.
Kao roditelju, odnos u klubu bih ocijenio jako dobrim. Nikolina, dolazi sretna na treninge, a po završetku se raduje slijedećem. Dokle god bude takav odnosi, profesionalni i korektni, odnosno dokle god Nikolina bude imala isti žar i sreću u očima koju joj pričinjavaju ovi treninzi, marljivo i strpljivo ću biti logistika svoje kćerke, koju zbog čestih kasnih noćnih termina treninga ali i udaljenosti moram dovoziti vlastitim automobilom.
 |
| gdična. Marija Soldo, član Ženskog košarkaškog kluba Zagreb |
Pohađam osmi razred u Osnovnoj Školi Trnsko. Košarku sam krenula igrati u trećem razredu i više je to bio hobi, jer je starija sestra trenirala košarku. Naravno, tada sam i ja malo započela.
Evo kako godine prolaze, sve se više i uvijek iznova radujem ovoj čarobnoj igri, prepunoj nekakve posebne magije. Košarka je prepuna mogućnost (kreacija, fizičkih izazova, prijateljstvo, lijepi emocija, sportskog duha, kvalitetnih ljudskih vrijednosti ...)
Moram kazati, kako je moja sestra na žalost odustala od daljnjeg treniranja. No ja sam kako vidite nastavila i naravno nije mi žao. Čak što više, košarka mi je i do sada puno toga dala, trenutno sam kapetan svoje ekipa. No i u budućnosti videm sebe u košarci...Doista ne znam što mi donosi budućnost, no ono što sada znam, je da košarka ima svoje mjesto u mom životu i to sa razlogom.
 |
| gdična. Ana Dedić, član Ženskog košarkaškog kluba Zagreb |
Polazim u prvi razred I. Ekonomske škole.
- Što jedan ekonomist radi u svijetu ekonomije ?
- Svi smo mi zapravo ekonomisti, jer život nije moguć bez ekonomije, primjećivali je mi u svakodnevici li ne. I tako kada se čovjek umori od ekonomije, bio u njoj profesionalno ili prosto kroz život, tada mu je najbliži sport. No, moj najbliži , najljepši sport je košarka!
- Kada si ti ušla u svijet košarke?
Negdje sa deset godina sam krenula trenirati tenis, no moram priznati kako mi je bilo naporno i teško. Promišljala sam da pronađem neki drugi sport, timski spor i krenula prije godinu dana sa košarko. Iskreno mislim kako sam odabrala ono što me svakodnevno čini sretnom i što me ipunjava, a to je košarka. Jedva čekam treninge, lijepa druženja, utakmice, zajednička putovanje ...
- Imaš li možda idola, a ako imaš , tko je ?
- Da imam idola. Moj idol je Nikolina Macan. Sa njom sam se prije ti mjeseca sprijateljila, stvarno je prekrasna osoba, ali i stvarno odlično igra košarke. Eto, sve te osobine i mene inspiriraju i potiči, da i sama postanem takva.
- Možeš li nam kazati, kako ti je u klubu?
- Za ovo vrijeme, od godinu dana, koliko sam ovdje, mogu kazati, kako su odnosi odlični. Nikada nisam bolje ljude upoznala. Cure su uvijek tu za mene, kako god se osjećala, kako god bilo. Tu smo jedna za sve i sve za jednu i mislim kako je to najbitnije. To se odnosi i na rezultate na utakmicama, pobjeđivale ili gubile, tu smo jedna za drugu, zajedno sa našim trenerom.
- Na kraju, što bi poručila curama tvoje generacije ?
- Cure ostavite mobitele, komp! Dođite i započnite sa nama trenirati. Ne znate što propuštate! Prava druženje, putovanja, uzbuđenja....
 |
| gdična. Gabrijela Grizej, član Ženskog košarkaškog kluba Zagreb |
Polazim osmi razred u Osnovnoj Školi Savski gaj.
- Kako si ti Gabrijela , otkrila košarku, u svom životu ili je košarka otkrila tebe?
- Mislim kako je košarka otkrila i pronašla mene preko mojih sestara. Naime, moje starije sestre treniraju košarku od prvog razreda, dok sam ja na njihov nagovor krenula, tek u trećem.Moram priznati, kako nisam požalila i dala se nagovoriti jer evo zadovoljno treniram već petu godinu. Volim trenirati, no isto tako igrati.Odnosi u klubu su zaista fantastični. Ovdje se uz treniranje i stječu nova kvalitetna i draga prijateljstva. Također se dosta i putuje, te se upoznaju novi gradovi, običaji, navike ali i nova prijateljstva. Sami treneri su zabavni, tolerantni i također pravi prijatelji. Zaista znaju raditi sa nama.
- Što bi poručila za kraj ovog našeg ugodnog i zanimljivog razgovora?
- Za kraj bih poručila svim mojim prijateljima i prijateljicama, da se započnu baviti sportom. Naravno ne mora to biti košarka, no sigurno će svaki sport pružiti mnogo, mnogo više, nego sjedenje doma ili vani sa mobitelom, kompom ili u gledanju tv. Druženje, sport, nova upoznavanja, natjecanja nikada ne mogu dosaditi. A mobitel, komp ili tv ?
"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!
Nema komentara:
Objavi komentar