Kajzerica - Večeras smo na sjevernoj strani zagrebačkog velesajma nasuprot klizalište, posjetili - Inline hokejaški klub Novi Zagreb - Munje.
Za sve one koji ne znaju mnogo o ovom momčadskom sportu, vrijedi kazati odmah na početku kako je inline hokej ili hokej na rolama je dinamičan, brz i zanimljiv momčadski sport koji se igra na igralištu glatke površine sličnom klizalištu hokeja na ledu. Umjesto leda, površina na kojoj se igra, može biti plastična, drvena, betonska ili asfaltna. Oprema za inline igrače i golmane je vrlo slična opremi za hokej na ledu, osim što inline hokejaši nose role (koturaljke s kotačićima).
 |
| ("Kliknite " na fotografije, kako bi ih povećali!) |
Budući da je inline hokej kontaktni sport, iako nešto manje nego hokej na ledu, preporučuje se zaštitna oprema: kaciga (s mrežicom do određene dobi), štitnici za laktove, rukavice, čvrste zaštitne hlače, štitnici za koljena i potkoljenice… Vratari imaju nešto više opreme jer su izloženi izravnim udarcima pločice.
Inline hokej se igra na igralištu propisanih dimenzija (40-61 m dužine te 20-30 m širine), a igraju dvije momčadi s pet igrača na rolama (koturaljkama s kotačićima u nizu). Cilj je igre pogoditi u protivnički gol pločicom, odnosno pakom od plastike. Pločicom, odnosno pakom, igrači upravljaju dugačkom palicom koja je na donjem kraju zakrivljena i plosnatija.
 |
| g. Marko Lovrenčić, predsjednik Inline hokejaški klub Novi Zagreb - Munje |
Naš klub je osnovan 2008. godine, ali sustavno smo započeli raditi prije tri godine. Želio bih sa ponosom istaknuti kako smo u te tri godine "narasli" na osamdesetak redovnih članova različitih uzrasta i oko tisuću i šesto djece, u dvadeset i tri, dvadeset i četiri mijesaca u školi rolanja nam je prošlo kroz klub.
Trenutno oni problemi koji jesu, naravno tu je volontiranje, naravno jer nemamo (koliko nam najam uzima samo za ovu tekuću godinu? To je iznos od nekih 156 000, 00 kn) dovoljno novca. Naravno , ne možemo se pokriti, naravno na taj način, da možemo zaposliti kvalitetnog trenera u stalni radni odnos, da bi radili na formaciji, dovođenja i animiranja u klub, što više djece.
Kada se ima određena kvalitetna skupina unutar kluba, koje je organizirana, koje konstantno radi sa tim ciljem, tada klub može dobivati na masovnosti. Tada postoji realna varijanta, da se klub kao taka zapravo širi i jača sam. Na taj način se taj određeni ciklus započne dinamizirati sam od sebe, tu onda dolaze djeca sama od sebe.
Ovdje želim sa posebnom radošću istaknuti, kako se upravo snažno razvijaju novi centri Pula, Split, Zadar, Dubrovnik, pored Pule i Labin. Karlovac, u Karlovcu su čak uspjeli i određena stredstva realizirati iz Europskih fondova. Sisak. To ide, velikim razmjerima u posljednje tri godine, po cijeloj Hrvatskoj. Ovaj naš sport je kako vidite, jako popularan zato što je jako pristupačan za hrvatsku populaciju. Naime razlog je u tome, što nije financijski zahtjevan. Dok hokej na ledu (nadam se kako mi kolege neće zamjeriti) ja sam iz hokeja na ledu (osobno ga obožavam najviše na svijetu!) ali sam bio primoran, otići u ovu vrstu sporta jer ju financijski mogu popratiti.
- g.Lovrenčić, pomaže li Grad u financiranju vašeg kluba?
- Da nešto malo. Nije to , to jer mi moramo participirati preko Zagrebačkog hokejaškog saveza. Ove godine nam se dogodilo to, da nam je Zagrebački hokejaški savez nama i klubu "Kune". Tj. Gradska skupština nam je dodijelila 50 000,00 kn po klubu, a naš Zagrebački matični savez hokeja na ledu, nam je prenamijenio ta sredstva. Mi novce nismo dobili, oni su ih sebi podijelili. Tako da vam je to sve lobiranje, manipuliranje itd..
Mi smo novi u Savezu i sad naravno da oni nas onemogućuju da izađemo "van", jer se mi prebrzo razvijamo. S druge strane zahvaljujemo dragom Bogu, da je tako, jer inače ne bi opstali. Naš klub je u roku od dvije i pol godine došao na razinu, recimo Hokej kluba Zagreb, koji ima tradiciju dulju od trideset godina.
No sada imamo drugi problem, što smo mi došli do te masovnosti, a ne možemo se razvijati jer smo došli do limita. Naime, sada smo preveliki da bi nestali, a još uvijek smo premali da bi zaposlili određene ljude, da klub i dalje nastavi kvalitetno djelovati. To je standardna problematika malog sporta u Hrvata.
Naravno, postoji i naša liga u kojoj se natječemo, no zbog prostora, o njoj ćemo prvom slijedećom prilikom.
- Za kraj ovog našeg kratkog, ali zanimljivog razgovora, kažite nam, kako stojimo na svjetskoj razini ovog sporta?
- To je jedna vrlo zanimljiva tema. Moram priznati, da nam je seniorska reprezentacija prošle godina na Svjetskom prvenstvu ušla u - Top osam - reprezentacija. Sa Sjedinjenim američki državama, Kanadom, Finskom, Švedskom. Mi smo trenutno u elitnom društvu među osam reprezentacija svijeta. Sa jednim igralištem u cijeloj Hrvatskoj.
- Čestitamo vam u osobno ali i u ime svih čitatelja našeg portala ROTOR.
- Zahvaljujemo i mi vama što ste nas posjetili i odlučili pratiti nas i naše rezultate kluba
 |
| g. Vanja Vukelić, trener |
Kako što ste već sigurno saznali, naš klub ima sve uzraste. Dale od početka, od škole rolanja, pa do seniora.
Trenutno se nalazimo na treningu početka škole inline, znači nije više rolanje nego je hokej.
- Koliko dječaka trenutno trenira?
Dvadeset i jedan dječak i dolaze nam stalno iz - Škole rolanja - koju mi držimo vikendom.
- Koliko puta tjedno imate treninge?
- Tri puta tjedno (ponedjeljak, srijeda, petak) od 19,00 do 20,00 sati za najmanje. Škola rolanje je subota i nedjelja u jutarnjim terminima.Postoje i suhi treninzi i role i led. Ima dosta događanja, turnira, utakmica.... Imamo odličnu suradnju sa kolegama iz klubova i iz Slovenije. Tako da je djeci zanimljivo, sport je novi, nismo razvikani, nemamo baš adekvatnih uvjeta, jer je jedan jedini teren...
- No uz sve to, izgledate zadovoljni trudom i zalaganjem djece, koja treniraju
- O to svakako. Dečki su zakon! Iako ih ima dosta sa "leda", treniraju i na ledu i ovdje, ali 90% ih je samo na "inline".
 |
| g. Damir Bišnić, roditelj i vjerni navijač |
Moj sin je započeo trenirati u ovom klubu prije gotovo tri godine (ovo mu je treća sezona). Do kluba smo došli preko Škole rolanja. U klub ga je uputio trener g. Marka Lovrenčića i od tada je sin u klubu jako zadovoljan. Odlazi na treninge sa velikim entuzijazmom i elanom. Kako primjećujem dječaka sve više ima, i svi postaju uz to što su članovi ekipe, postaju i ona "druga" prijateljska ekipa. Kao roditelj bih se usudio reći i u ime drugih roditelja, kako smo beskrajno zadovoljni. Evo, vidite, vidi se po osmjehu na licu... Osmjeh sve govori, zar ne ?!
- Kakav je odnos u klubu?
- Ovakav odnos možete rijetko gdje susresti. Uz to što su naša djeca zadovoljna trenerom, i klubom mi roditelji organiziramo zajedničke fešte, domjenke, zmotancije... To je ono što vam treba. Što ne možete susresti nigdje u gradu. Tu se pak druže mame, tate, djeca... svi skupa. Prava stvar! Za kraj bih samo pohvalio g. Marka Lovrenčića koji je vrhunski trener ali i pedagog.Jednostavno stvoren da radi sa djeco.
 |
| gđa. Ivana Demo, roditelj i vjerna navijačica |
Čuli smo u vrtiću za Školu rolanja. To mi se učinilo zanimljivim,i upisala sam svog sina ni ne znajući da ovdje postoji nekakav klub, nekakvog "novog" sporta.
Kada sam dovela sina u Školu rolanja, tada sam upoznala i još neke roditelje, trenara i nekako mi se učinilo normalnim,da moj sin nastavi trenirati "inline".
Evo nas još tu, zbog te odluke nismo se pokajali, čak što više. Upoznali smo mnogo djece, dragih ljudi (roditelja). Sin jedva čeka svaki trening, i pripitkuje kada ćemo krenuti. Vjerovatno su i drugi roditelji kazali kako smo isto tako zadovoljni odnosima u klubu, a napose odnosom trenera prema dječacima.
- Bojite li se, s obzirom kako meni to djeluje malo "grubi" sport, uz sve ove kacige, štitnike, palice ...Naravno, kako ja ni izbliza nisam mjerodavan niti imam dovoljno znanja da bih mogao suditi o ovoj vrsti sporta.
- Razumijem vas i vašu nelagodu, ipak to ne bih nazvala strah. Ja se ne bojim nimalo, vjerujem u stručnost i iskustvo trenara, tako da to stvarno ni izbliza nije opasan sport. Možda djeluje onako iz prve, no zaista tu nitko ne pamti bilo kakvu ozljedu....Koliko znam do sada ih nije bilo. Ja sam vam bivša košarkašica, tako da više ima ozljeda u košarci nego u "inline - u!"
 |
| g. Vedran Furež, roditelj i vjerni navijač |
Dolazim ovdje sa sinom Svenom, koji ima deset godina, a dolazimo već drugu sezonu.
- Kako ste vi sa svojim sinom otkrili ovaj sport?
- Moj sin je trenirao hokej. Prvo u HK Medveščaku, a zatim u HK Mladosti. No, međutim hajedemo reći da je situacija tamo, takva kakva je, pa smo došli ovdje. Ono što mogu reći u ime mog sina, ali i u svoje ime - pun pogodak. No, veliki razlog u tome ima i trener g. Marko Lovrenčić. U početku se naravno nismo znali. No, on kao trener radi vrhunski posao, znači ste strane i zbog što je on trener, a djelom zato što - po meni osobno puno je bolji sport nego hokej. Što se tiče "inline" ja sam prezadovoljan. Za mene što se tiče "inline" i za moje dijete, ovo je jedini klub u kojem ja smatram u kojem bih ja želio da on igra. Znači , ili ovdje ili u ni jednom drugom klubu.
Nema komentara:
Objavi komentar