Kad se roditelji razvedu, dijete uvijek ostaje bez jednog od roditelja. Obično je tata taj koji odlazi i prestaje biti dio svakodnevice obitelji. Kako nastaviti odgajati dijete?
Iako su majke u prvome redu zabrinute zbog emocionalnog nedostajanja tate koji više nije dio obitelji, tatina prisutnost važna je i s aspekta djetetova odgoja. Ne sudjeluje li tata aktivno u djetetovu odgoju, djetetu bi mogao nedostajati primjer muškog spola, bitan za potpuniju izgradnju njegove osobe.
Svako dijete, čak i ono čiji roditelji očito nisu imali sretan brak, svađali su se ili je dijete doživjelo neku vrstu zlostavljanja od jednog roditelja, potajno u sebi žali zbog rastave roditelja. Dijete gotovo uvijek mašta o cjelovitoj obitelji i tek će poslije, odrastajući, razumjeti da je za njega bilo bolje rasti u emocionalno zdravoj okolini pa makar to bilo samo s majkom ili samo s ocem.
Mnogi se roditelji, međutim, često usredotočuju samo na emocionalni aspekt odnosa, a zaboravljaju na odgojnu ulogu svakog od roditelja. Kad dijete živi s oba roditelja, s majkom i ocem, ono ima prigodu vidjeti različite životne uloge, karaktere, slabosti i vrline. Majka i otac međusobno se pomažu i nadopunjuju i jedno su drugome neka vrsta korektiva kad jedan od roditelja pogriješi. Osim toga, dijete uči o životu promatrajući odnos između majke i oca, uči o ljubavi, slaganju, prisnosti, razumijevanju, utjesi, ali i o sukobu različitih mišljenja, svađama, pregovaranju te izlaženju na kraj s problemima i krizama. U svim navedenim aspektima odnosa roditelji su djetetu uzor i zato je važno da dijete ima cjelovit, po mogućnosti, dobar primjer obitelji iz kojeg će učiti o životu.
Dođe li do rastave, važno je za dijete da zadrži odnos s drugim roditeljem, najčešće ocem. Otac bi trebao pokušati održavati redovit kontakt s djetetom, a majka ga u tome podupirati. To je moguće ostvariti tako što će otac dogovarati vrijeme viđenja s djetetom i truditi se da što rjeđe pogazi svoju riječ. Ako dijete iz nekog razloga ne može ostvariti kontakte s vlastitim ocem, tada bi povremeno trebalo imati neku drugu osobu muškog spola koju simpatizira i s kojom se voli družiti. Posebno je to važno za dječake koji svoju mušku ulogu grade ugledajući se na njima važne osobe muškog spola, no ništa puno manje i za djevojčice koje će jednoga dana tražiti muškog partnera.
Svaki muškarac koji u djetetovu životu ima određenu važnost, češće je prisutan i želi se družiti s djetetom. To može biti djed, kum, tetak, drugi partner majke… I ne mora se raditi isključivo o jednoj osobi. Dapače, što više važnih ljudi dijete u životu ima pokraj sebe, a to se odnosi i na djecu u cjelovitim obiteljima, to dijete više dobiva.
Kao što nije presudno pitanje koliko osoba, tako nije presudna ni količina vremena provedena s djetetom. Važnija je kvaliteta odnosa koja se ne mjeri vremenom. To ne smiju zaboraviti ni pravi očevi. Važno je postići ravnotežu između dojmljivih događaja i svakodnevice. Korisno je ostvariti svakodnevne kontakte, u njima dijete treba imati poneku obavezu, ali svako toliko i osmisliti vrijeme s djetetom i provesti ga u igri, izletima i izlascima koji će trajnije ostati u djetetovu sjećanju.
Nema li dijete kontakt s ocem, a majka nema oca, brata, partnera ili neku drugu osobu koja bi bila raspoloživa, dijete će uz majku također uspješno odrasti. Ako se majka brine za dijete, voli ga i podupire, odgaja ga s drugim ženama, majkom, sestrom, i takvo dijete može odrasti u zdrava čovjeka. Bitno je pritom omogućiti mu da bude okruženo ljudima i da se druži izvan kuće, pronađe prijatelje u vrtiću, školi ili u sportskom klubu. Ondje će biti muških osoba koje mogu biti prijatelji ili uzori što je uvijek korisno za njegov rast, razvoj i samopouzdanje.
Nema komentara:
Objavi komentar