utorak, 13. lipnja 2017.

Natjecanje u kuhanju u Udruzi gluhoslijepih osoba Grada Zagreba

Remetinečki Gaj - U prošlu srijedu samo posjetili Udrugu Dodir, u njihovim prostorijama, koje koriste za svoje raznolike aktivnosti u Domu zdravlja Remetinec. Članovi udruge , predvođeni  Jelenom Matić, kontakt osobom i prevoditeljicom, tog dana su privodili  kraju - Natjecanje u kuhanju. 

Naime, ove srijede je održano završno kuhanje, degustacija i ocjenjivanje, posljednjeg kandidata, tako da je sve bilo spremno za proglašenje ukupnog pobjednika ovog serijala u kuhanju.

Natjecanje se održalo u kategoriji kuhanja (krem) juha. 

Moramo istaknuti kako smo bili ugodno iznenađeni raznolikošću kuhanih juha. Bilo je tu juha od buće, rajčice, tikvice, cikle, poriluka i krumpira, mrkve, lista rotkvice, graška, celera, koprive, hrena ....




Vjerovali ili ne ...

Na žalost, uz veliki entuzijazam, volju i trud, članovi ove udruge koriste za kuhanje, tek ova dva rešoa na struju.  

Naime, iako ima prostora, ova udruga još uvijek nema adekvatnu kuhinju, ovdje mislimo prvenstveno na štednjak.

Mišljenja smo, kako je kuhanje na ova dva električna rešoa, dosta riskantno po neželjene nezgode, sa obzirom na ograničenost (slabovidnost) članova koji se koriste njima.


Stoga bi vas pozvali da svi zajedno skupimo  novac za kupnju prijeko potrebnog štednjaka, kako bi članovi ove udruge, mogli već na jesen organizirati natjecanje u pečenju kolača!






Bilo je predivno gladati kako svi članovi udruge uživaju u degustaciji i ove juhe, dok su se ujedno radovali još jednom uspjehu nihovog člana, koji je uspio i uz ova menimalna sredstva, skuhati ovako ukusnu juhu. I sami smo probali juhu, zaista je bila ukusna, po našem ukusu, ne bi ništa niti dodali, ali ni oduzeli.

Nakon degustacije, uslijedilo je bodovanje. Nakon kratkog žamora, Jelena Matić  prevoditeljicaje započela upisivati ocjene članova i za ovu juhu. Nije se ovdje žarko želio pobjednik, jer su u ovoj Udrugi - svi pobjednici.

Naime, kako saznajemo - velika je stvar da se članovi udruge uopće usude, pa onda i upute, kuhati samostalno. Veliki je to izazov. Poneki su već kuhali ponešto jednostavno, a ponekima je ovo tek prvi susret sa kuhanjem. Želimo ih podržati u njihovim nastojanjima, jer dostupnost hrani također utječe na slobodu svakog čovjeka.





Marija Ivić, predsjednica Udruge
gluhoslijepih osoba Grada Zagreba
-  Radim u ovoj Udruzi sa svojim punim srcem i sa puno volje. uživam biti sa našim članovima. Ali ovo što smo osnovali, ovu radionicu kuhanja, je  odlična ideja. Moji članovi gluhoslijepi članovi, nisu baš vični kuhanju, a trebali bi naučiti, zato da bi ostvarili svoju samostalnost.

Sada smo pokušali kuhati. Dobro su to prihvatili. Postoje neki mali nedostatci u kihanju ali to će sa vremenom savladati, nije to problem.

Vidim kako je njihova radost, svaki puta kada su probali, degustirati nove juhe, kako su u tome zaista uživali. Nadam se kako ćemo nastaviti sa takvim radionicama, jer to je najbolje za naše članove. naime, naši su članovi uvijek sami, nemaju sa kome to naučiti. Nemaju od koga savladati, tu samostalnost. Ali kada bi sami to naučili, dobili bi više volje za život.

Stariji ljudi, koji imaju iskustva u  kuhanju, svejedno - primijetila sam kod njih - nisu samostalni. Možda su malo oslabili, zbog tog vida koji slabi. Vidje prije bio bolji, ali sada im slabi. Nisu samostalni. Treba ih podržati, kako bi iznova vratili tu svoju samostalnost.

Nadam se , kako će biti bolje.





- Prije sam ja kuhala juhe, ali na ovoj radionici sam kuhala juhu od mrkve. Kuhajući sam shvatila kako to nije teško iako sam imala pomoć. Uspješno sam skuhala tu juhu.

Doma nisam kuhala, doma je kuhala moja majka. Nedugo je moja majka umrla, i onda je sestra preuzela kuhanje u obitelji.

Doma skuham kavu, čaj i nešto vrlo jednostavno, drugo ne kuham.

No, dobila sam recept od te svoje juhe i doma bih mogla skuhati juhu, zato što su mi pripremili recept i zato što su mi pokazali kako to treba uraditi.





Jelena Matić, prevoditeljica, kontakt osoba
u Udrugi  gluhoslijepih osoba
grada Zagreba
-  Pošto sam ovdje bila voditelj ovoga djela projekta vezanog uz kuhanje, za ostvarivanje samostalnosti gluhoslijepih osoba u okviru rada, dnevnog centra. Promatrala  sam kako se gluhoslijepi uključuju u početku sa više straha a poslije sve postaje izazov - skuhati juhu, podijeliti je, pa vidjeti kakve si dobio ocjene od svojih kolega. Ako taj dan , netko nije kuhao, svi su se veselili probati nešto novo.

Koncentrirali smo se na povrće koje se inače ne prakticira doma kod nas često za kuhanje juha, kao što je hren, lišće rotkvice, kopriva .... Na taj način smo postigli da onima koji već kuhaju doma, ovo bude nešto novo, poticaj... A, onima koji ne kuhaju, da probaju ali nešto jednostavno.

Sve juhe su bile  krem, jednostavne bezmesne, jer imamo samo jedno strujno kolo  na kojm možemo kuhati. Na žalost nemamo dobro opremljenu kuhinju. Ono što se može spremiti u jednom loncu, to možemo i raditi. Ipak treba pripremiti neki obrok za tridesetak ljudi, kako bi svatko dobio dovoljno za probati. 

Naravno, nitko se tu nije uspio najesti. No, da smo imali bolje opremljenu kuhinju, onda nam je mogućnost raznovrsnosti uvelike veća. Onda bi tu bila radionica za - glavno jelo, radionica- za priloge, radionica - za deserte, radionica - za kolače.

Sada radimo onako kako možemo. Iskreno se nadamo kako ćemo na jesen imati bolje opremljenu kuhinju ( novi štednjak).

Za kraj bih spomenula, kako juha za osobu koja vidi i koja čuje nije nešto što ne bi skuhala u par koraka. No, za gluhoslijepu osobu je to zaista veliki izazov. Pogotovo što je stvar većih količina. Potrebno je i tu količinu procjeniti.


Na ovoj radionici me osobno iznenadilo da mnogi od naših članova nisu do sada susreli se sa - štapnim mikserom ili gulilicom za krumpir. Takva mala pomagala nama su svakidašnjia, ali naši članovi su izolirani i  uvjetovani onim što su naučili ovdje ( ja sam od doma donosila štapni mikser itd...). Kako pada kvalitete njihovih osjetila ( vid, sluh), tako i primanje informacija strašno opada. Mi u Udrzi ne možemo ni primjetiti, što sve točno, odnosno koja informacija našim članovima nedostaje. To su velieke "rupe". Mi idemo sustavno prema svima, prema nekom prosjeku. No, individualno se pristupa tek, kroz iskustvo, kroz radionicu, kada osoba pristupi i nešto radi. Tek onda se vidi, gdje joj je potrebno više informacija, gdje bi trebala pomoć asistentice, a na način kako bi je se ohrabrilo, da nastavi to raditi.

To je bilo u ovom segmentu kuhanje jednostavnih juha.

- Kada bi vaša kuhinja bila bolje opremljena (nedostaje tanjura, žlica vilica, noževa, svih kuhinjskih aparata, štednjak, moktovalne pećnica itd...) puno bi prije kroz kvalitetnu praksu saznali sve informacije koje nedostaju vašim članovima, kako bi što lakše i što kvalitetnije pripremili samostalno sebi hranu. To je jedan novi oblik osobne slobode ...

- Da, da.. Kuhanje je vid velike samostalnosti. Ako ti sebi znaš skuhati, pripremiti obroj. To zista puno znači. Jer,npr. nekome kome kuha mama, sestra, brat ili sl.- ona ili on je ovisan  o toj osobi, za osnovnu životnu potrebu - za hranu.





Christopher Dougal, član
Udruge

- Ovaj recept, na primjer - na početku treba prilagoditi vatru, treba paziti da je vatra lagana, da sve lagano prokuha .... Treba paziti na maslac kada se stavi , da se topi ...da ne uzavre... brašno, također polako. potom smo dodao hren i potom sam zamješao, i sklonio sa vatre i čekao da se sve to pretvori u homogenu smjesu.

Vidite , tu mi je napisana priprema. 

Sve sastojke sam stavljao. Vrhnje sam stavio...onda se to polako treba čekati, paziti da zakipi... Nakon toga se gasi vatra, poklopi se, treba čekati, recimo pet minuta, ali na veliku količinu i duže. Onda kušate, da li je prekiselo, da li je prejako, da li treba dosoliti...Zatim kada je spremno, podjelite ljudima . 

Eto na taj način juha je spremna.

Mi dobijemo na papiru sve potrebne sastojke, napisano je kakva je priprema i po tome radimo.





Recept za krem jugu od hrena



Potrebni sastojci.


  • 1/3 malog pakiranja maslaca
  • 1 šalica integralnog brašna
  • 1 jedna manja tuba hrena Podravka
  • 2 dl vrhnja za kuhanje
  • 1 dl kiselog vrhnja
  • 1 žličica smeđeg šećera
  • sol ili mlijeko po potrebi

Priprema:

Na laganoj vatri rastopi se maslac, doda brašno uz neprestano miješanje žlicom. Zatim se doda tuba hrena i nastavi se miješati dok ne bude pjenasto.

Dolije se vrhnje za kuhanje, kiselo vrhnje, šećer , sol ili mlijeko ako je juha gusta. Nakon što se sve to dobro promiješa. možete ostaviti da vrije par minuta.

Poslužiti:

Juha se može poslužiti, kao čista hren juha, a po želji mogu se dodati kockice žganaca, poprženog kruha ili parmezan.




- Kako vam je bilo kuhati ovako javno?

Prvi puta sam sada kuhao juhu, nije dobro ispalo. Juha je bila prejaka, pregusta, ali me je bilo i malo strah. Narvozan sam bio, kako će u konačnici ispasti. Tu je i puno osoba. Kako će to oni procijeniti? Da li će moja juha propasti ili će je dobro ocijeniti? A, onda polako, kako sam krenuo.... Prvi puta je uvijek... Meni baš oslično. Poako, prvi, drugi, treći, četvrti put...a onda je usavršite. Sve to bude dobro. Trma stvarno utječe. Vi morate podijeliti toliki juhu , tolikim ljudima.

Onda kad vidite kako su zadovoljni, to vam da volje.

Mnogi su me pitali, kako sam to napravio. Što sam radio. Što sam kuhao... Ali i čudili su se... Meni je bilo neizmjerno drago, da su se oni čudili kako je juha od hrena stvarno dobra i ukusna.

- Da li ste zadovoljni ocjenama, koje ste na kraju dobili?

Nisam zadovoljan. Trebao sam još vode staviti, bilo je pregusto. Mlijeka nije bilo dovoljno, onda je bilo pregusto. Više kao umak. Za ovaj prvi puta nisam zadovoljan, za za drugi, treći put ću biti sigurno zadovoljniji, kako će mi juha ispasti.



































  • Natjecanje u kuhanju u Udruzi gluhoslijepih osoba Grada Zagreba