četvrtak, 19. svibnja 2016.

Kreativna i vesela budućnost, Kulturno umjetničkog društva - Orač iz Male Mlake

Mala Mlaka - Kako zadnji puta nismo uspjeli posjetiti dječju plesnu i tamburašku skupinu Kulturno umjetničkog društva Orač, upravo to smo učinili ovih dana.

Moramo priznati odmah u početku, kako nas je ovaj posjet zaista razveselio i vratio u bezbrižne dječje dane, kada smo se osjećali toliko voljeni od svih i toliko potrebni ovom svijetu.

Dječja igra, smijeh i radost druženja, je prvo što nas je dočekalo u prostorijama društvenog doma u naselju Mala mlaka. Bilo je to toliko zarazno, da nas je za čas odvojilo od svakidašnjih probleme i privuklo te očaralo svojom iskrenošću, dječjom naivnošću i povjerenjem u spontani život.

Ovdje se na ovim probama ne očekuje dril, stalna koncentracija i natjecanje tko je bolji. Baš na suprot, ovdje se događa prekrasno druženje djece od 3. pa do 6. godina, kroz koje djeca u igri ali i uvježbavanju koreografija, provode probe dva puta tjedno pod kreativnim vodstvom, voditeljice gđe. Adrijane Dujić . Probe sadrže mnogo igre, druženja, smijeha, kreacije.. Od mogućih 45. minuta, tek petnajsatak minuta uvježbavanja koreografija i ostaloga, to je upravo onoliko - koliko  djeca ovog uzrasta, mogu pružiti. Sve su nam ovo ispripovijedali strpljivi i uporni roditelji, okupljeni u opuštenom druženju, očekujući svoju djecu, nakon završetka još jedne zanimljive i vesele probe.

I dok su su mali plesači i pjevači bili zaokupljeni svojom probom, mi smo na katu društvenog doma posjetili, male tamburaše , također istog uzrasta. Upravo samo ih zatekli, kad ih njihov voditelj hvali , ali i potiče na vježbanje "trzanja" rukom po tamburici. 

Raditi to i doma, vidjeti ćete , kako vam to kroz koji mjesec dana, zaista više neće predstavljati problem! - kroz osmjeh podrške ih je hrabrio i poticao g.Tuđim, voditelj Dječje tamburaške skupine.

Sada ćemo, ponešto i odsvirati, našem gostu, kako bi pokazali koliko smo umiješni i što smo sve ostvarili našim trudom kroz ovih nekoliko mjeseci, od kada djeluje naša mala tamburaška skupina. I zaista, iako je dvoje članova opravdano nedostajalo, začas se  začula poznata melodija, našeg Turopolja ... A zatim i druga ...

Nama se ova svirka učinila zaista odlično i pravom okrjepom za uši i dušu, pred kraj još jednog radnog dana. No, moramo priznati, kako baš i nismo glazbeno obrazovani, pa stoga baš i nismo razumjeli primjedbe, koje je nakon završetka, zaneseno iznosio voditelj ove male tamburaške skupine.. Svi su ga pozorno slušali  i bilo zanimljivo vidjeti kako svi "upijaju" iskustvenu pouku, koju je svojim prstima na tamburi, vješto demonstrirao voditelj g. Tuđim.
 
 
Majka Renata i kćerka Petra Barić
- g. Barić, koliko dugo vaša kćerkica Petra dolazi na probe ovdje u Kulturno umjetničko društvo  Orač u Maloj Mlaki?

-  Petra dolazi pune dvije godine. Započeli smo dolaziti na probe, kada je Petra napunila svoje pune tri godine.

- Možete li nam otkriti, što vas je kao majku potaknulo da svoju kćerkicu Petru uputite ovdje na folklor, a ne na (recimo) balet, satove glasovira ili klizanje na ledu ..

- Jedan od razloga je bio, što sam ja rodom iz Mađarske, kao pripadnica Hrvatske manjine u Mađarskoj. Ovdje u Zagreb sam došla studirati gotovo prije dvadeset godina, no nakon završenog studija, naravno ostala sam ovdje i živjeti.Nakon svega se rodila Petra. Mislim kako je jako važno sačuvati Hrvatsku kulturnu baštinu, bez obzira na vrstu glazbe, plesa ... Hrvatska je zaista šarolika što se toga tiče.

No, drugi, ali ne manje važan razlog je  način druženje i održavanja proba  za djecu uzrasta moje Petre, koje  vodi naša voditeljica gđa. Moram priznati, kako sam iznimno zadovoljna njezinim radom i pristupom prema samoj djeci, gdje ne inzistira na trenutnoj kvaliteti, i velikim tehničkim zahtjevima već "gleda" daleko dalje i šire te svojim kreativnim odnosom svaki puta iznova jača ljubav prema folkloru i svemu lijepom (druženje, ples, pjesama, putovanja, upoznavanja novih krajeva, kultura, običaja...) što ide uz njega.



Majka Ljiljana i kćerka Iva Periša

- Iva je mlađi član, ona je ovdje tek dva mjeseca, no pleše i pjeva svim srcem. Kako mogu primijetiti, baš je zainteresirana.

Možda je to u genetici, naime i sama sam u nekim mlađim godina svoje mladosti plesala u jednom Kulturno umjetničkom društvu. Do duše upravo promišljam, kako bi se  i sama uključila u rad Kulturno umjetničkog društva - Orač.

- Možete li nam reći, što vas je potaknula, da ovako "rano" uključite svoju kćerkicu u rad Kulturno umjetničkog društva Orač?

- Ona je jako darovita za ples, plesanje i pjevanje. No, najviše nas je nekako potaknulo, očuvanje narodnih običaja. Mi kako obitelj njegujemo sve Turopoljske običaje. Želja nam je da stečene tradicija ostane u našem naselju Mala Mlaka.

- Kako ste zadovoljni, kao majka odnosima ovdje na probama i općenito u Kulturno umjetničkom društvu - Orač?

- Negdje sam čula, kako kažu da nam je Kulturno umjetničko društvo - "malo", naime ima malo članova. Možda je po nekim mjerilima i tako, no prema svom odnosu prema folklornoj baštini, plesu, pjesmi, probama, ljubavi , podršci jednih prema drugima, tradiciji itd .. - mišljenja sam kako spadama u sam vrh u cijeloj Hrvatskoj.

Također bih za kraj istaknula, zaista kvalitetan i kreativan način rada na probama , naše voditeljice gđe. Dujić. Iskrenog sam mišljenja kako njezin rad ne treba ovako javno hvaliti, jer nasmijana lica naše djece na probama i nakon njih zaista govore, sve ono što se treba reći.



gđa. Arijana Dujić, voditeljica dječje folklorne
skupine , Kulturno umjetničkog društva
Orač
- gđo Dujić, koliko ste dugo voditelj dječje skupine ovdje u Kulturno umjetničkom društvu - Orač ?

- Upravo se navršilo tri godine, kako radim sa ovom prekrasnom djecom.

- Kako vam je raditi sa ovom razigranom djecom ?

- Vrlo sam često znala čuti od ponekih ljudi, kako je sa ljudima teško raditi, a sa djecom još teže.. Od onih sam koji se nikako ne slažu sa tom starom mudrošću. naime osobno meni je preveliko zadovoljstvo raditi sa svom tom dječicom.

- O tome smo upravo imali priliki svjedočiti na probi, koja je upravo završila. Naime nasmijana i radosna lica su potvrda vaše tvrdnje. No, pozorno samo pratili probu, ali nismo uspjeli vidjeti niti jednog dječaka. Što je to sa dječacima u naselju Mala Mlaka ? Zar ne postoji interes i dječaka prema plesu, pjesmi, igri, druženju...

-  Evo, konkretni u naselju Mala Mlaka, dječaci su nam se nekako  više afirmirali kao tamburaši. Naravno, iskreno se nadamo uz potporu roditelja našeg naselja, da će nam doći i više dječaka na probe, te da ih uključimo u dječju skupinu našeg Kulturno umjetničkog društva - Orač. Bilo bi to zaista lijepo i ovim se putem unaprijed zahvaljujem svim roditeljima.

- Čuli smo na probi, kako se -šuška- o sljedećm nastupu. O čemu se radi?

- Pripremamo se za smotru - Dječjeg folklora u Gradu Zagrebu -, koja će se održati 5. lipnja 2016. godine u Koncertnoj dvorani  Vatroslav Lisinski , sa početkom u 11,00 sati.

- Za kraj, recite nam što očekujete na toj Smotri?

- Očekujemo lijepo druženje, puno ljubavi u izvedbi našeg nastupa i da nam dođu pružiti podršku svi koji vole tradicijsku glazbu, ples i očuvanje naše kulturne baština. To nam je cilj! 




g. Mario  Tuđim, voditelj tamburaške dječje 
skupine Kulturno umjetničkog društva
Orač
- g. Tuđim, što ma možete reći o Tamburaškoj dječjoj skupini?

- Ovo je novofosnovana skupina. Naime prvi puta smo se okupili u rujnu prošle godine, početkom ove školske godine. U početku smo učili malo teorije, malo note i malo o samim instrumentima. Ubrzo su došli zimski praznici, nakon kojih smo započeli zaista svirati .

Mišljenje sam kako se sav trud isplatio i želio bih sve članove ovako javno pohvaliti na trudu, upornosti i na ljubavi prema glazbi, jer evo - ostvareni rezultat našeg zajedničkog rada je vidljiv kroz četiri odlično uvježbane pjesme.

Želio bih također spomenuti, kako ćemo također uskoro nastupiti na "Dječjoj smotri ....." zajedno sa našim plesačima.

- Kako vidimo, vrlo ste zadovoljni članovima Tamburaške dječje skupine.

- Da , zaista jesam. Iznenađen sam entuzijazmom, uloženim trudom , te  "gladi" za novim glazbenim znanjima. Mišljenja sam kako će biti još bolji i kvalitetniji. Naime, zaista su iznimno brzo napredovali u roku tri do četiri mjeseca.

- Koliko puta tjedno održavate probe?

- Veselo se sastajemo dva puta tjedno, utorkom i pretkom, kao i naši plesači, odnosno plesačice u 19,30 sati, po jedan školski sat.

Na kraju, bih iskoristio priliku i  pozvao sve one koji su zainteresirani za sviranje bilo kojeg tamburaškoga instrumenta, bez obzira na životnu dob i spol, da nam se pridruže. Naime svi mi u našem Kulturno umjetničkom društvu - Orač ih sa  velikom radošću, pozivamo i očekujemo.



Antonela Dujić, član Dječje tamburaške skupine
 Kulturno umjetničkog društva

Orač

- Draga Antonela, što je tebe privuklo da se pridružiš sviranju u Dječjoj tamburaškoj skupini?

-  Moram priznati kako me u početku mama nagovorila.

- Evo, sada kada se "okreneš" u nazad i pogledaš ostvarene rezultate, što bi rekla, da li ti je drago da te uspjela nagovoriti ili ti je žao za izgubljenim vremenom ?

- Zahvalna sam mami, što me uputila u svijet glazbe, tamburaške glazbe.

- Znači , kako se da zaključiti da si pronašla ono što te privlači, raduje, ispunjava. Za, kraj možeš li nam reći, kako doživljavaš probe ? Kao nešto naporno, dosadno ili ...

Probe su odlične, voljela bih da ih održavamo i češće puta u tjednu .




Ivan Dujić, član Dječje tamburaške skupine
 Kulturno umjetničkog društva

Orač

 - Dragi Ivana, koliko si ti dugo član Dječje tamburaške skupine?

- I ja sam također član od samog početka.

- A, što je tebe privuklo, da započneš svirati tamburu ?

- Privukao me prije svega izgled tog glazbala ali i velika želja da ovladam tim prekrasnim istrumentom, da naučim svirati.

- I sada, kada si naučio, po riječima vašeg voditelja, svirati nekoliko pjesama, jesi li zadovoljan postignutim ?

- Naravno, svakako! Odlično mi ide, jedino što me još malo "trzanje" mući. No, savladati ću ja i to.

- Za kraj , što bi rekao svojim prijateljima, vršnjacima - koji baš nemaju  neku određenu slobodnu aktivnost . Da li bi imao hrabrosti pozvati ih na druženje i sviranje tamburice ovdje u Kulturno umjetničkom društvu - Orač ?

- Naravno. Pozivam ih da dođu, jer meni je ovdje zaista lijepo, zanimljivo ...Družimo se, sviramo, učimo, ... Dođite, jer zaista ne znate što propuštate!

  

Viktor Lukšić, član Dječje tamburaške skupine
 Kulturno umjetničkog društva

Orač
- Dragi Viktore, možeš li nam reći, koji ti instrument sviraš ?

- Sviram - prim - tamburu.

- Voliš to ?

- Obožavam!

- Možeš li nam reći, kako si ti došao do toga, da sada sviraš svoj voljeni - prim?

- Pa,  Ivanova me majka upitala, bi li želio svirati neki žičani istrument, a moja me majka oduvijek željela upisati na takvo nešto, pa sam odlučio poći.

- Odlično, no reci nam, kako ti je ovdje na probama ?

-  Meni je na probama zaista prekrasno. Nema nikakvog "pritiska", voditelj je odličan. Sviramo, vježbamo, ali znamo i stati, odmoriti, malo se zezati pa nastaviti sa glazbom i sviranjem...

- Da li bi ti da htio da probe budu i češće?

- Ne.

- Znači da si želiš ostaviti vremena i za neke druge svoje aktivnosti ?

- Da. Svega po malo. Iako zaista volim svirati - prim- volim i druge stvari, npr. igrice na kompu, nogomet ....



   




"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!