srijeda, 28. veljače 2018.

Granice i zastave


Jakuševec - Knjižnica je mjesto mnogih priča. Ukoričene, stoički čekaju svoga čitatelja da ih ožive i da mu ispričaju svoju priču. Tako je i mene, ugledala jedna knjiga na kojoj je narisana udobna fotelja, u kojoj je položen časopis La Rinascente, a u pozadini polica s knjigama i jedno kićeno ogledalo. Privukla me. Uzela sam je u ruku i odlučila, moja prva kolumna bit će baš ta knjiga. Ervehe, knjiga o jednoj Majci.

Fotelja, časopis, police i ogledalo s opisane naslovnice postat će jaki motivi, sudbinske veze u ovoj priči.

Knjigom volim putovati, otkrivati nove svjetove… rasti u spoznajama, širiti horizonte. Ova knjiga povela me na jedno osobno, dugo, bolno putovanje. Na Balkan. U Albaniju. U vrijeme raznih previranja na Balkanu, u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, rađanja i pada komunizma, pada staljinizma, raspada Jugoslavije, stvaranja Makedonije, tranzicije iz socijalizma u kapitalizam. Sva ta razdoblja protkana su  kroz život jedne snažne žene, majke Ervehe, koja je došla na ovaj svijet prihvaćajući svoju misiju da spašava svoju djecu od raznih vojski, granica i zastava. Roman je pisan kao autobiografija jednog od sinova koji žale za preminulom Majkom i koji će pokušati održati kult njezina života vječnim.

Ervehe je odmah po rođenju izgubila majku, stoga će njezina želja da sačuva svoju djecu, biti osobna, jaka, nedvojbena, životna. Njezina majka nije imala tu priliku pa će ona preuzeti i svoju sudbinu djeteta i sudbinu sebe kao majke u očuvanju identiteta, zaštite obitelji.

Pitanje identiteta je jedna od tema ovog romana. Velika odiseja traganja za mirom, za životom u nekim mirnijim predjelima Balkana gdje ne vlada režim „Ili si s nama, ili si protiv nas“, za očuvanjem obitelji i identiteta. Ervehe je još kao mala djevojčica živjela kod ujaka liječnika i njegove žene Talijanke u Grčkoj, u Solunu, na vratima Europe. Još u vrijeme kada je Grčka živjela posljednje godine belle epoque. Zbog politike je u rodnom Leskoviku, gradiću u Južnoj Albaniji, Ervehe  povjerena stricu na školovanje. Njegova žena Klementina školovala ju je  kod solunskih lazarista, francuskim jezikom kojim se Ervehe u javnosti nikada neće služiti. Izvrsnog obrazovanja, prirodnim darom za jezike, Ervehe spašava svoju obitelj od teških balkanskih nemira, ratova, vojski upravo kroz jezike koje je naučila u svojoj odiseji života. Albanski, grčki, talijanski! Noseći na dnu kovčega skrivene tri zastave koje predstavljaju svaku etapu njezina života. Grčka - rana mladost, bezbrižni dani u belle epoque, snažna ljubav njezine ujne Talijanke Klementine, školovanje na francuskom kod lazarista. Albanska - udaja u jednu moćnu, veliku, intelektualnu, patrijarhalnu obitelj u Podgradec, gradić na Jezeru, rođenje njezine osmero djece koju treba spasiti od brutalnosti ratova, granica, režima i gladi. Ona to čini jednom nevjerojatno jakom intuicijom koju objašnjava time da ju je sam Bog poslao. Često će tu izreku na albanskom upotrebljavati jer nevjerojatnim rješenjima, britkošću uma, znanjem jezika spašava u ključnim situacijama svoju djecu. Od vojnika, bombi, logora, granica… Talijanska - jedino lijepo proljeće u njezinom životu, koje je provela zajedno sa svojim mužem. Njezino talijansko proljeće vraćat će je u najljepše razdoblje njezinog života, u vrijeme plesa, balova, umjetnosti. I ta zastava, kao i savršeni talijanski s prirodnim rimskim izgovorom, produžit će i spasiti mnoge živote. Često je s obitelji morala bježati preko granice pa su se granice otvarale, zatvarale, usjekle duboko u nutrinu njezine duše. Čeznući za povratkom koji zapravo nikada neće doći, nastavit će u sebi pomicati granice. Vrlo je pametna žena, duhovna, snažna. Shvaća da Bog pripada svima i da je jedan. Iako je njezina obitelj muslimanska, oni njeguju kult svetih knjiga kao savršeno trojstvo. U središnjem mjestu izdašne muževe biblioteke nalaze se i Kuran i Biblija i Talmud. Njihov je odnos prema Bogu kao Stvoritelju širok. Ne podcjenjuju. Pripadaju raznim vjerama i raznim identitetima. S lakoćom u zaostalim patrijarhalnim sredinama žive mudrost. Baš njihova širina, obrazovanje i načitanost održat će ih na životu u svim tim političkim previranjima na krutom i hladnom Balkanu. Izabrat će mudrost. Neće nikada biti na samom političkom vrhu jer su dovoljno pametni da znaju „tko bi gori, sad je doli.“ Novo vrijeme, nove ideologije, nove propasti! Zaista, potrebna je velika mudrost i snalažljivost ostati netaknut čiste duše u tim vremenima. Patrijarhalna obitelj s velikim kultom Oca kao ličnosti. Oca koji je pravedan, obrazovan, načitan. Koji se hrani knjigama, razmišljanjima i promišljanjima - Majke kao spasiteljice obitelji – Njegovateljice, koja iako okružena teškim, svetim, filozofskim knjigama, jedina svetost koju priznaje je njezin časopis La Rinascente iz 1939. i ponovljeno izdanje iz 1949. Upravo taj talijanski časopis bit će njezin svjetionik. Bit će duhovna hrana, kao i snalažljivost u preživljavanju tijekom velike gladi i teškog siromaštva. Crpeći snagu iz šarenog časopisa punog boja i mirisa, radit će tjesteninu na sve načine kako bi se uspjeli prehraniti. Tjesteninu koja je u tom dijelu Balkana bila strana i nepoznata.

Ervehe je roman koji se čita u dahu. Roman o preživljavanju, obitelji, potrazi za identitetom. Roman koji je itekako vrijedan čitanja. Priča koja je vrijedna pisanja o njoj.

Ervehe, Knjiga o jednoj Majci,
 Luan Starova

utorak, 27. veljače 2018.

Predivno druženje, prepuno radosti, smijeha i uzbuđenja

Gornja Lomnica / Meštrica - Gotovo prije deset dana, točnije 17. veljače. 2018. godine smo na poziv Željke Piktije predsjednice  Podružnicu umirovljenika Gornje Lomnice / Meštrice, bili gosti a ujedno i svjedoci predivnog - Fašničkog druženja - koje je okupilo mnoge goste, odnosno predstavnike mnogih Podružnica , kako iz  Velike Gorice, ali isto tako i iz  Zagreba. Prava je štete što ova Podružnica nije u prilici koristiti veće društvene prostorije, kako bi bila u mogućnosti izaći u susret svim zainteresiranim da budu dio svim njihovim kulturno muzičkim okupljanjima koje redovito održavaju povodom prigodnih blagdana i praznika  kroz godinu.

Naime, ova složna Podružnica umirovljenika ističe se već duži niz godina svojom kreativnošću, entuzijazmom, domišljatošću u organiziranju i okupljanju velikog broja umirovljenika koji također svojim aktivnim zauzimanjem i djelovanjem sva ova druženja čine nezaboravnim i neponovljivim.

Tako je bilo i "Fašničke" subote, kada je već uz uobičajne goste, fešti se pridružila i poveća grupa umirovljenika - Podružnice umirovljenika Rudeš. Naravno, kako su i oni svojom velikom energijom,prekrasnim maskama, neposrednošću, otvorenošću, te smislom za šalu i druženje uvelike doprinijeli sveukupnom raspoloženju koje je trajalo do 19,00 sati , pa sve do 2,00 sata u noći. 

Naravno, kako članovi, odnosno organizatori ovog druženje nisu ništa prepustili slučajnosti, tako su za najbolje, najljepše i najorginalnije maske priredili i nagrade, a svi prisutni su uz odličnu glazbu, uživali u obilnoj i ukusnoj večeri.

Nakon večere, domaćini su sve maskirane goste ohrabrili svojom točkom "kaubojskim plesom" u vlastitoj koreografiji i fašničkim kostimima, nakon čega je uslijedilo takmičarsko  predstavljanje kostimiranih grupa i pojedinaca, pred peteročlanim žirijem.

Po predstavljanju , koje je izmamilo salve smijeha, simapatija, navijanje, podrške i pljeska, domaćini su izveli još jednu plesnu točku - baroklni ples - također u prigodnim kostimima, što je iznenadilo goste i izazvalo također veliki pljesak i odobravanje prisutnih.



Katarina i Stjepan Filek, 
-  Na ovom prekrasnom druženju u organizaciji Podružnice umirovljenika Gornja Lomnica / Meštrica, želim istaknuti kako nitko ne može ostati ravnodušan. Ovdje se uvijek ugodno i radosno provedemo. Organizatori su uvijek otvorenog srca, veseli, susretljivi...

Na večerašnjoj proslavi Fašnika, proglašeni smo  - drugom maskom - što iskreno veseli, kako ovdje nismo došli sa bilo kakvim očekivanjem -  radost još veća.

Večeras smo bili bogati Arapi, ja kao "notar" iz Kuvajta, a supruga je bila ljepši (sakriveni) dio  našeg para.

Za kraj bi zahvalili žiriju na ovoj nagradi, ali bi zahvalili i svim ostalim sudionicima, koji nisu žalili truda maskirajući se i pokazujući nove ideje. Večer je prekrasna i iskreno se nadamo kako će ova večer i ovo druženje potrajati još dugo u noć.



Milka Dokladal, Podružnica umirovljenika Rudeš
- Željela bih istaknuti odmah na početku, kako sam ugodno iznenađena sa svim mojim članovima koji smo večeras pozvani na ovu prekrasnu "Fašničku feštu"  od strana Podružnice Gornje Lomnica / Meštrice.

Ugođaj je fantastičan, svugje se osjeti prisnost prijateljstva, susretljivosti .. Da ćemo tako krasno biti primljeni, nisam očekivala ni u snu.

Prekrasno je bilo vidjeti tu šaroliku skupini raznolikih  maski, koje su ovom druženju pružile posebnu čaroliju. Gotovo nitko nije bio bez maske i to je svemu dalo dodatni šarm. Ovdje smo došli bez ikakvih očekivanja, otvorenih srca spremnih za veselo druženje. Na našu sreću dodijeljena nam je treća nagrada za naše maske, što nas je ugodno razveselilo i iznenadilo. 

Eto, vratiti ćemo se svojim domovima, prepuni zaista predivnih dojmova ali i sa nagradom koja će nas uvijek podsjećati na ovu nezaboravnu večer. 

I za kraj bih rekla, kako je naša prijateljstvo započelo, gotovo slučajno. Naime, članovi Podružnice Gornja Lomnica / Meštrica su na preporuku nekih svojih prijatelja, došli na doček Nove godine , kod nas u Rudeš. Kako smo i mi i oni na gotovo istoj "valnoj dužini" odmah se između nas razvilo prijateljstvo i dogovor, da mi na ovom današnjem druženju - uzvratimo njihov posjet. kako vidite, ni trenutka nismo zažalili, već što više.... I večeras je došlo do spontanoga dogovora o daljnjem međusobnom druženju u nastavku proljeća...

Još jedanput hvala svima na predivnom druženju.



Nevenka Drapić, Podružnica Umirovljenika
Novo Čiče
-  Pozvani smo, kod vrlo dragih domaćina ovdje u Gornju Lomnicu / Meštricu , na proslavu "Fašnika". Veoma smo srdačno dočekani. Dočekalo nas je iznenađujuće ugodno društvo, veoma smo sretni.

Također želim istaknuti kako nam se isplatio naš trud u kostimiranju, naime proglašeni smo najboljim maskama - Snjeguljica i sedam patuljaka .Imali smo i lovca, zatim i dvije maćehe. Svi smo se radovala, i kako sam već rekla bilo je prekrasno.

Od srca zahvaljujemo domaćinima, na svemu što su nam pružili. Iza ovog društva, koje sa nadam kako će još potrajati, nositi ćemo doma - prekrasne doživljaje!



Verica i Berislav, nosioci utješne nagrade
- Moramo istaknuti kako je ovdje u ovom druženju zaista prekrasno, Raspoloženje je vrhunsko. Mislim kako ovdje nema nikoga bez maske i svi su prepušteni zabavi, uživanju.. Baš predivno.

Također moramo istaknuti kako smo sasvim nenadano odbili utješnu nagradu što nas je neobično razveselilo, i obavezalo da budemo i dogodine dio ove prekrasne fešte u nadi kako ćemo osvojiti jedno od prestižnih nagrada.

Naravno, kako se šalimo. Sasvim je za očekivati da nakon ovako odličnog druženje budemo iznova i do godina dio ovog svega, no kao što pretpostavljate, nagrade nisu važne. Sama nagrada je biti među ovim ljudima tako dragima, otvorenog srca .... Ovo je pravi užitak.



Ana Vujnovć, podupiratelj, Podružnice
Gornja Lomnica / Meštrica
- Večeras sam ovdje među dragim ljudima, među kojima se zaista odlično osjećam. Pozvala me g. Željka Piktija predsjednica, da se maskiram i pridružim na večerašnjoj "fešti" .

Kako vidite i sami maskirala sam se u "Zoroa", koji brani siromašne i oduzima bogatima, baš kao i ja, samo što nemam moći boriti se sa "Rogatima" ali uvijek sve podijelim sa siromašnima.

I za kraj bih istaknula, kako sam za ovu svoju masku  dobila utješnu nagradu žirija, ona meni znači - baš kao da sam osvojila i prvo mjesto, odnosno prvu nagradu. raduje me do neba.

I na kraju zahvaljujem svima , na prekrasnom druženju koje je svima nama ispunilo srce do kraja, tako da je prepuno lijepih emocija.



Željka Piktija, predsjednica Podružnice
umirovljenika Gornja Lomnica / Meštrica
- Kao što vidite i sami, naše su društvene prostorije zaista premale kako bi primile sve zainteresirane za naša raznolika druženje, koja se organiziraju cijelim tokom godine.

 Večeras smo se okupili sa zaista mnogo različitih strana, kako bi obilježili stari narodni običaj maskiranja - Fašnik. 

Ima nas ovdje iz okolice i samog grada Velika Gorica, ali također i iz mnogih naselja Novog Zagreba. Večeras je među nama po prvi puta i maskirana  (četrnaest članova!) skupina umirovljenika iz Rudeša, što je uzvratni posjet, na naš doček Nove godine kod njih u gostima.

Moram reći kako su me razveselili svojim maskama, ali i raspoloženjem, te veseljem koje su pokazivali svojim plesom i pjesmom. Naravno kako su takvi osjećaji "zarazni" tako da će i ova noć, mnogima ostati u ugodnom i nezaboravnom sjećanju, što nam je i glavni cilj našeg druženja. Naime, vrlo se često susrećemo sa izjavama mnogih članova različitih podružnica, kako nam govore - Što nama umirovljenicima više treba od druženja, putovanja, pjesme i plesa!?

Kao organizatori, pripremili smo ukusnu večeru, zaraznu živu glazbu i pregršt nagrada za sudionike natjecanja u izboru najboljih maski.Sve se to odvijalo uz odlično raspoloženje, pa su uslijedila i pitanja ponovnog susreta, koji svi skupa sa velikom radošću iščekuju. Eto još nije završilo ovo druženja, već se priča o slijedećem.

Iskreno se nadam kako će i ovo druženje potrajati duboko u noć i kako će svi kao i obično, rastati se sa lijepim uspomenama. Zato , na kraju zahvaljujem svima na dolasku, predivnim maskama , nezaboravnim druženju i željom što skorijeg susreta.



Ksenija Mihalinčić, član podružnice
Gornja Lomnica / Meštrica sa članovima plesne
skupine Kaubojke
-  U ovoj petoj tradicionalnoj godini, kako naša Podružnica umirovljenika vrlo uspješno održava obilježavanje Fašnika za naše članove  , ali i za mnogobrojne goste - ove smo godine po prvi puta izveli trominutnu plesnu točku - Kaubojke.

Naime, kao plesna skupina koje uz ostale raznolike radionice, djeluje je unutar Podružnice, uz vlastite kostime i vlastitu koreografiju izvele smo - Kaubojski ples - koji je na naše zadovoljstvo izazvao veliko oduševljenje kod svih prisutnih, koji su to pokazali pljeskom i smijehom. Naime, želja nam je bila da se svi malo pošalimo i opustimo.

Naša je točka bila uvod, kako bi i ostale maskirane skupine izvele nešto svoje što je kod svih nas izazvalo veliki interes ali i radost i smijeh.

Imamo osjećaj kako su se svi prisutni predivno zabavili, što je i glavni smisao ovakvih druženja. A, mi ćemo do godine prirediti novu plesnu točku sa novim kostimima i novom koreografijom.



































Komunikacija danas, sutra, prekosutra

Novi Zagreb -  Jeste li prisutni u bilo čemu što činite?


Jeste li ikada uhvatili osjećaj koji se pojavio u vama dok ste razgovarali s nekim?

Možda vam ovo zvuči nemoguće, no vjerujte nije. Kada usvojite ovu tehniku, moći ćete jednako tako primijetiti i tuđe sitne detalje ponašanja.

Slažem se da izgleda zahtjevno.

Razgovarati o nekom sadržaju, slušati osobu i nakon toga formulirati svoju rečenicu, a uz put prepoznati osjećaje koji se rađaju u vama i izlaze na površinu, osjeća se kao zahtjevan posao. Podsjeća na multipractic. Dok ste u toj radnji zamijetiti trebate sve neverbalne i verbalnih znakove koje odašiljete kao i druga strana. Slažem se u potpunosti, ima tu puno posla.

Sad mi je zadatak razuvjeriti vas od ovog stava ako ga imate i poučit vas da to nije tako.

Ove sve radnje koje sam nabrojala svi mi ionako radimo, ali na podsvjesnoj, odnosno nesvjesnoj razini. Ono što dobivate tijekom komunikacije, a zove se odgovor, uzrok je „vaše“ komunikacije i „vašeg“ stava kojeg iznosite.  Postoje razgovori za koje se trebamo odlično pripremiti. Drugima pristupamo više improvizatorski, pripremu gradimo u samom trenutku. Možete se fenomenalno pripremiti za neki od razgovora, no on će se modelirati u trenutku s obzirom na sve najsitnije detalje koji će vas kao sitne, nevidljive strelice gađati direktno u metu. U razgovoru imamo dvije mete i dva strijelca, ne zaboravite na te uloge. Svatko ima svoje oružje. Netko ga već spremnog drži s metkom nabitim u cijevi. U razgovoru oružje može biti čak spremljeno u korice, no ono je ovdje i nikad ne znamo kada će biti upotrijebljeno. Pretpostavljate o kome to ovisi.

Aleksandra poziva sve svoje
fanove na  ugodno zajedničko
 druženje, gdje će te biti u prilici
bolje se upoznati, i dobiti
odgovore na svoja pitanja
 
Nesvjesni razgovori u kojima nismo mentalno uključeni mogu nas odvesti na razne puteve koje želimo i one koje ne želimo. To su razgovori nakon kojih možemo izaći iscrpljeni. To su razgovori nakon kojih možemo izaći povrijeđeni, ljuti, bjesni, tužni ili jednostavno hladni. Uzalud utrošeno vrijeme neće nam ići u prilog. Kakvi smo nakon od onoga kakvi smo biti u početku razgovora?
Kakvi vi želite biti nakon? Je li vam to bitno ili ne?

Onima kojima to nije bitno i sada se smiju ovim mojim riječima, molim ne kukajte nakon zbitog čina.

Svima onima koji imaju potrebu i rade na tome da nakon uloženog vremena u neki od razgovor, izađu nasmijani s pokojim novim uvidom i novim iskustvom, skidam kapu i veselim im se.

Kada ovo svladate bit ćete u prednosti u svakoj komunikaciji koju vodite. Svaka komunikacija ima cilj. Oni koji je vode nesvjesno tvrde da nemaju cilj. Neka samo odvrte film na početak i neka se upitaju. Zbog čega točno sam ušao/la u ovaj razgovor? Isti ti smatraju ovo čistom manipulacijom. Činjenica je da isti ti dozvoljavaju da budu izmanipulirani.

Nije važno jeste li vrsni komunikator ili ćete do tek postati nakon niz edukacija koje ćete proći, bitno je jedno krucijalno pitanje kojeg trebate postaviti sami sebi prije nego što ste razgovor započeli?

Kako se želim osjećati poslije? U kojem stanju želim biti?

S tim poslije, kojeg možete zamisliti kao poklon ili teret, odlazite dalje u druge razgovore, situacije, odnose na privatno ili poslovnom nivou.

Uvijek budite jedan korak ispred, isplat će vam se!

subota, 24. veljače 2018.

Priznanja su lijepa, no volonterski rad je još ljepši ...

Remetinečki Gaj - Ovih dana, kad nas je posjetila prava zima, sa svim svojim predivnim atributima, snijeg, niske temperature, sanjkanje ... mi smo iskoristili pruženu priliku te uz kuhani čaj i ukusne čajne kolačiće porazgovarali sa  Dijanom Jaguljnjak ovogodišnjim nositeljicom  prestižnog Priznanja za Volontera godine Novog Zagreba 2017.

Ova naša novozagrepčanka, nije baš sklona velikim pričama - kako nam je rekla: Nekako mi bolje ide rad sa ljudima, i to ljudima kojima je moja pomoć od koristi.

Zato u našem razgovoru nismo previše inzistirali ne mnogo priče, jer smo znali kako razgovaramo sa pravom osobom, koja je svojim zalaganjem, radom , trudom , entuzijazmom potpuno opravdano nedavno uručeno  Priznanje, u javnom natječaju - Osoba godine Novog Zagreba 2017 - u organizaciji portala Rotor.



Dijana Jaguljnjak, ovogodišnji laureat
u kategotiji Volonter godine Novog Zagreba
2017
- Draga Dijana, možete li na reći svoj stav, odnosno svoje promišljanje  o tome, koliko je opravdan i potreban ovakav natječaj u kojem ističemo ponajbolje pojednce pojedince ali i društva, klubove i udruge,u raznolikim područjima života - koji se ističu svojim radom i djelovanjem u našem Novom Zagrebu?

- Bez obzira, eto što je moja malenkost ove godine među istaknutima, odnosno nagrađenima, mišljenja sam kako  je upravo ovo jedan od načina da što više ljudi motiviramo , kako bi se uključili u aktivni društveni rad, odnosno u Civilno društvo naše zajednice, tj. Novog Zagreba.

Priklonila bi se onima koji su mišljenja kako ljude treba nagrađivati. Evo, ja sam volonter i zaista to ne radim ni zbog kakve nagrade, no mislim kako javnim Priznanjem ističemo, kako je naš rad potreban, kako nas treba biti više, kao što sam bila rekla i na samoj dodjeli Priznanja . Tada sam istaknula, kako treba volontirati i kako svatko od nas može odvojiti minimalno sat vremena u mjesecu, kako bi pomogao drugima.

Mišljenja sam kako je javno nagrađivanje na neki način satisfakcija svima onima koji svojim radom ili djelovanjem čine dobro drugima ili također potiču pozitivne promjene u društvu. No, obično tim ljudima nije satisfakcija nagrada, pa čak ni priča o njihovim ostvarenim rezultatima, već sam čin djelovanja, pomoći itd.. Stoga sam mišljenja, da ipak  javno nagrađivanje ima smisla samo u tome, kako bi se potaknulo i motiviralo što više da se okrenu društvenom radu i djelovanju, udaljavajući se na taj način  od sve veće otuđenosti, usamljenosti itd... I naravno, kada smo već kod nagrađivanja, kako izdaleka treba izbjeći negativnu pojavu, koja se javlja sve češće u našem društvu , a to je kako nagrada postaje sama sebi smisao. 

Na sreću, količinom kategorija, te brojem žirija za svaku kategoriju, te samim interesom i brojem članova žirija (ako se ne varam bilo ih je nešto više od sedamdesetak!?), a posebno čitatelja, koji su nominirali pojedine kandidate - to kada se govori o ovom javnom Priznanju,tu  ni izbliza nema riječi. 

- Što mislite, da ste vrijedno uradili, kako bi baš vi bili ovogodišnji laureat u kategoriji - Naj volonter Novog Zagreba 2017?

-  Ja  djelujem i radim, odnosno volontiram, već pet godina za redom, od mog odlaska u mirovinu. Aktivno volontiram ovdje u Remetinečkom Gaju u Udruzi gluhoslijepih osoba grada Zagreba, koja je pod okriljem Saveza Dodir, to je krovna udruga za gluhoslijepe osobe republike Hrvatske, gdje također volontiram. Radim to spontano, onako od srca. Znam kako ti ljudi nisu u mogućnosti ništa sami uraditi izvan svog doma. Znači,  kada ta osoba krene u trgovinu,  doktoru, u banku, poštu ....ta osoba nije u mogućnosti bilo što uraditi. Znači, toj osobi je uvijek potreban netko, tko će reći: uradi to, uradi to, pitaju te to ...Znači ; takve osobe uvije trebaju nekoga da im je pri rucim da im pomogne obavljati uobičajne zadatke koje mi - koji nemamo takve poteškoće - činimo rutinski, bez obraćanja posebne pažnje.

- Kako vidio, vi sve ovo radite iz ljubavi i zapravo ste se začudili - Što vas nagrađuju za nešto što volite raditi , činiti  - što vam pričinjava zadovoljstvo?

- Točno, točno.... Zaista mi nije palo ni na kraj pameti, kako će netko primijetiti moj rad i kako će me za to još i nagraditi. Inače, moj djed je bio gluh (davno je kako je on umro) i  malo me svi ti ljudi podsjete na njega. Nije mi teško. Imam vremena, imam volje, zdravlja. Naime svaki susret sa tim ljudima koristim, kako bi im ovaj svijet učinila ljepšim, boljim, nježnijim Pa, ako ništa drugo, da i oni imaju nekoga pokraj sebe, kako bi mogli malo popričati. Da nisu uobičajno sami u svojoj tišini, u svim nekom svijetu koji si mi ne možemo ni zamisliti koliko je pust i prazan.

Isto tako volontiram u Udruzi Mali dom (Baštijanova ulica), tamo su djeca sa posebnim potrebama i tu je dnevna skrb upravo o njima. Tamo pomažem oko hranjenja  te djece, također ulažem truda da im stvorimo i održimo nekakve prikladne radionice. Tamo ima zaista jako teških slučajeva. Svi su oni uglavnom u kolicima, gotovo nitko nije pokreta. To su sve djeca dio 21. godine.

- Za, kraj vas molimo da nam kažete, kakav je bio vaš osjećaj, pri primanju Priznanja?

- Srce mi je bilo ispunjeno. Stvarno! Stvarno sam ponosna što sam baš ja izabrana za tako prestižno Priznanje... E sada, kako ljudi kažu - sada ću ja još više i još bolje... No, ja ću nastaviti i dalje ovako  koliko osjećam da mogu.