.

petak, 30. rujna 2016.

Tribina nabijena jakim emocijama

Zapruđe - Jučer je u prostoru Knjižnice Vjekoslav Majer u naselju Zapruđe, održana zanimljiva i odlično posjećana Tribina, na kojoj je prestavljena  knjiga - Slamka spas /četvrti dio/ autorice dr. sc. Vitomire Lončar.   Na svom zadnjem javnom nastupu u Hrvatskoj, prije preseljenja u Kinu, dr. sc. Vitomira Lončar je govorila o svom dosadašnjem radu, djelovanju i životu u Hrvatskoj ali i o svom dosadašnjem susretom sa mnogoljudnom Kinom i njenim gradom Sijanu u provinciji Šansi u kojem će nastaviti živjeti i profesionalno djelovati. 

Također je o svom doživljaju Kine govorila  i  Maja Hrgović (moderatorica Tribine) koja je tamo imala premijeru predstave TerracottaBoy u režiji Ivice Šimića. 

Tribinu su popratile fotografije, Helena Predojević  s putovanja po Kini.



dr. sc. Vitomira Lonačar
-  Ja sam Vitomira Lončar, bila sam  glumica, producentica, tv voditeljica, doktorica znanosti i vodila sam kazalište, osnovala sam kazalište, profesor sam na fakultetu, žena, majka .... Jedino nisam domaćica.

Evo, došao je  kraj jedne faze života, koja se zove - život u Hrvatskoj.

No, nije došao kraj, otvorio se jedan potpuno novi život, ogroman život koji se zove - Moj život u Kini.

Dakle odlazim u nedjelju /2. listopada. 2016. godine / gdje započinje moj život u Kini u gradu Sijanu. To je grad koji se nalazi u provinciji Šansi, tri i pol sata vlakom koji vozi brzinom od 320 km / sat, do Pekinga. Dakle, blizu  Takla Makan pustinje, tri stotine kilometara od Jangce rijeke. 

Jedan potpuno novi život.

- Kako odlazite, tužno, veselo ....

  - U kinu odlazim sa svim zatvorenim krugovima. Sve što sam u životu radila, uspjela sam zatvoriti. Izdala sam danas, posljednju knjigu - Četvrtu knjigu  "Slamka spasa". U Hrvatskoj zadnju, naravno. Završila sam jučer svoju zadnju premijeru u kazalištu Mala scena. Prenijela sam kazalište Mala scena , na mlade ljude. Kćer sam otpratila živjeti u Švicarsku. Upravo večeras sam se oprostila od nekih prijatelja u Novom Zagrebu, što je valjda znak da sam morala doći i u Novi Zagreb.

Ovo je moj zadnji javni istup, prije odlaska u Kinu, specijalno za stanovnike Novog Zagreba, gdje nikada nisam živjela. Ali kazalište Mala scena je upravo svoju prvu predstavu odigralo u Dječjem vrtiću - Tratinčica  u naselju Dugave. Dakle, to je bila naša prva izvedba / 1. srpanja 1986. godine/. 

U Novom Zagrebu je započeo život mojeg Kazališta. Eto, tu je i moj zadnji nastup na ovoj prekrasnoj Tribini, u Zapruđu.

Odlazim sretna zadovoljna i neizmjerno se radujem novom životu, gdje ću moći raditi, sve ono što najbolje znam. Moći ću predavati, studentima koji su željni moga znanja. Moći ću producirati predstave u fantastičnim prostorima u sjajnim uvjetima kojih ovdje nemam. Moći ću se baviti sa sobom učiti dalje kineski, koji intezivno učim već neko vrijeme, družiti se više sa svojim mužem .. Družiti se više sama sa sobom, upoznavati novu kulturu. Otkrivati svaki dan nešto novo ...



Maja Hrgović, moderatorica tribine
- Meni je izuzetna čast što smo ugostili baš Vitomiru Lončar, tu agilnu kulturnu radnicu, koja je stvarno zadnjih dvadeset , a pogotovo posljednjih šest godina puno radi. Prema tome da ova naša kultura, kulturna scena bude kvalitetnija, poštenija, prema sebi i prema korisnicima.

Večeras smo predstavili njenu knjigu - Slamka spasa, to je četvrti nastavak, tog ciklusa u kojem je  upozoravala na neke  loše stvari u kulturi, a osobito sa naglaskom na kazalište, koje je nekako njezino uže područje.

Sam tijek tribine i razgovora je išao prema priči o Kini, što se posjetiteljima , koliko vidim baš jako svidjelo. Pričali smo o Kini, kakva je ona danas, kakav je bila prije u nekakvoj tradiciji i u tom ispreplitanju tradicije i  moderniteta... 

A, zašto smo došli na Kinu? 

Zbog toga , što je ovo zapravo posljednje javno predstavljanje Vitomire Lončar prije njezinog odlaska u Kinu, jer se seli tamo kao politička emigrantica. Ona, to bar tako zove, jer kaže da je u Hrvatskoj više nije moguće ostati zbog različitih pritsaka koje je proživjela, jer je pisala o nekim neuralgijama.

- želimo vam zahvaliti i na vašim iskustvima iz Kine, koja ste i vi malo prezentirali na večerašnjoj tribini.

-  Ja sam baš bila jako fascinirana Kinom.  Moje iskustvo nije baš tako veliko, kao Vitomirino. Provela sam tamo deset dana. Razlog mog odlaska i boravka je  predstava TerracottaBoy, koja je  imala premijeru u jednom Kineskom kazalištu u gradu Sijanu, prema mom tekstu. Režirao ga je Ivica Šimić, a predstava govori o jednom dječaku i o odrastanju u Kini. U predstavi dječak inzistira na tome da ima svoju osobnost, da  ga se doživljava kao pojedinca a ne kao člana masovne mašinerije.

- Kako je prošla ta predstava?

-  Publika ju je doživjela kao veliku senzaciju, zbog toga što topla, što se obraća djeci kao djeci, a to je nešto što u Kini pomalo postalo već egzotično. Što je meni tužno.... Baš je Vitomira pričala o tome, kako se djeca u Kini , danas više ni ne igraju. Nikada nisu imala priliku, ne znaju uopće što je to igra, jer su od malih nogu uronjeni u sistem.

- Moramo istaknuti kako su večerašnji posjetioci ove zaista zanimljive a pomalo i emotivno nabijene tribine, izuzetno zadovoljni prije svega gostom ali i temom... 

-  Pa ja se zahvaljujem gđa. Nadi Rončević, jer je ovo bila njezina ideja. Ona je voditeljica knjižnice. Upravo je ona bila ta koja je predložila da malo pričamo o kini, jer joj se činilo da  da će naši posjetitelji, koji redovno dolaze...da će ih zanimati priča o Kini. Te da će htjeti čuti malo o toj egzotičnoj zemlji, a posebno "iz prve ruke", tako da su naš razgovor onda još začinile fotografije kolegice Helene Predojević sa njezinog putovanja po Kini. Proputovala je cijelu istočnu obalu 2013. godine.Mislim,po reakaciji publike, kako je to bio dobar spoj razgovora i fotografija



Nada Rončević, kordinatorica
knjižnice Vjekoslav Majer
- Ova naša novozagrebačka tribina se održava već pune četiri godine. Jednom mjesečno  dovodimo  doista autore, koji privlače publiku u zavidnom broju. 

Naime svi autori se čude, naime oni gostuju i po drugim knjižnicama i u drugim gradovima, kako je ovdje uvijek velika posjećanost, veliki interes. 

Upravo nas to motivira i na kvalitetu i daje nam nekakvu energiju i nadu da ipak kultura nas pročišćuje  od svakodnevice, i da  je  kultura ipak na cijeni u Zapruđu.

- Reci te nam nešto o večerašnjoj, zaista zanimljivoj (što zbog gošće ali i teme) iznimno posjećenoj tribini.

Večerašnja je tribina doista posebna. Moramo je istaknuti, kao posebnu! Naime, i emotivna sa jedne strane u kojoj je gošća tribine Vitomira Lončar, koja je i glumica i direktorica kazališta, u brojnim ulogama, koja je također i znanstvenica ali  i autorica četiriju knjiga Slamka spasa. Upravo smo večeras imali čast promovitrati  četvrti dio.

Ova večerašnja tribina nam je bila izuzetno dragocjena jer je to bio zadnji javni nastup Vitomire Lončar u hrvatskoj i upravo u našoj knjižnici. Dakle počašćeni smo time, a vjerujem evo, po reakcijama brojne publike, koja je došla zahvaliti i imala potrebu reći koliko je tribina bila zanimljiva.

Maja Hrgović je  motivirala na ovu temu Kineske priče, s obzirom na to da je Maja tamo imala treću premijeru svoje predstave za djecu TerracottaBoy u režiji Ivice Šimića, koji je već sada u Kini, a Vitomira odlazi, rekli smo u nedjelju.

Eto , zato se tu uklopila Kineska priča sa izložbom fotografija, doživljaja Kine Helene  Predojević (kjižničarka) i  Dubravaka Dragojevića (glazbenik), koji su također putovali po Kini i koji imaju svoj doživljaj Kine.

Tako se sve to uklopilo u jednu Kinsku priču, a prvi dio trbine, vidjeli ste ,  bila je jedna domaća stvarnost u kulturi, viđene očima Vitomire Lončar, koja ističe , kako je doista potrebna jedna velika promjena u kulturi, te da je izgubila nadu da će ovdje se nešto promjeniti na bolje.


























Kuhanje je poput ljubavi, ili se predajete ili se ne upuštate

Novi Zagreb Božica Mirić, rođena 3.12.1939.g. u Zagrebu. Završila Stručnu učiteljsku školu i Pedagošku akademiju, smjer biologija i ekonomika domaćinstva.

Radila kao nastavnica u školi, kao stručni suradnik u Centru za ekonomiku domaćinstva u Zagrebu. Vršila dužnost ravnateljice u domu umirovljenika, savjetnice za prehranu u SOS dječje selo Lekenik, stručni organizator Zagrebačkog festivala slastica.


Do sada je objavila 15 knjiga i više stručnih radova, od kojih su najvažniji:

1. Hrvatski obiteljski objed (4 knjige) u suautorstvu s Dragom Vukušićem
2. Jela i pića s medom (3 izdanja)
3. Hrvatska regionalna kuharica
4. Jela s maslinama i maslinovim uljem
5. Sto hrvatskih recepata
6. Novodvorska kuharica (što se jelo na dvoru Bana Jelačića)
7. Moji najdraži recepti
8. Mozak koji traje (prof. dr. sc. Vida Demarin), organizatorica snimanja hrane i stručna suradnica za kuharstvo. Naklada Zadro 2004.
9. Obiteljska kuharica (Stanko Grafenauer), stručna redaktura
10.Nostalgična kuharica






četvrtak, 29. rujna 2016.

Naša svakodnevna prehrana

Novi ZagrebSjećam se vremena kada nam je "Vegetina kuhinja" bila gotovo jedina emisija i svijetionk u šire upoznavanje pripreme i posluživanja hrane. 

Danas je produkcija iz područja gastronomije i kulinarstva prilično bogata, rekla bih i "prebukirana".

Nema novina, časopisa, brošura,TV emisija i kuharica različitih sadržaja / od općih do specijaliziranih/, koji nam ne nude recepte jela za svakodnevnu upotrebu - dali je baš uvijek primjenjiva s obzirom na odabir namirnica, vrijeme pripreme, ali i cijenu koštanja sirovina - što nije zanemarivo. Nadam se, da ćete se složiti sa mnom.

Ovu našu kolumnu počinjem sa osnovnim stvarima, korisnim za naše zdravlje, a to je zdrava i pravilna prehrana. Ta naša prehrana je mnogo važnija, nego što smo navikli o njoj misliti.

Uvaženi liječnici i nutricionisti upućuju nas da pravilna prehrana utječe na stvarnu dob čovjeka. Ako je ispravna, može dodati 12 - 13 godina našeg života, i naravno toliko oduzeti, ako je neispravna.

Ovdje skrećem pozornost, da u današnje doba susrećemo se sa sve većim zagađivačima zraka, vode, pa tako i hrane.

Zato je važan odabir namirnica i kupovina onih koji nam koliko - toliko garantiraju zdravstvenu ispravnost.

Sezonsko povrće, voće i riba su idealne da ih pripremamo kada nam stižu na klupe naših tržnica i vrijednih kumica.

Ovdje dodajem, da je i priprema od velika važnosti - ne predugi procesi kuhanja, pečenja ili prženja, kako bi se sačuvale što više hranjive vrijednosti.

Mnogi misle da je zdrava hrana preskupa. Ako je kupujemo kada nije sezona, sigurno je tako, pa ponavljam važno je svakodnevnu prehranu prilagoditi ponudi sezonskih namirnica i staviti je je na naše jelovnike. Tada je i cijena dostupnija.
Naravno, da možemo pribjeći i "smrzavanju pojedinih namirnica" za period kada ih nema svježih, što se dosta udomaćilo. Važno je da ih ne "odmrzavamo pa ponovo smrzavamo" gube na vrijednosti, a mogu biti i škodljive.l

Sada ću vam predložiti jedno zdravo jelo, koje može biti namaz na kruh, ali uz dodatak tjesteninama i glavno jelo uz neku svježu salatu.

Upravo se nalazi na klupama tržnica.





Namaz od patlidžana



  • 2 srednje velika patlidžana
  • 5 žlica maslinovog ulja
  • 1 žlica soka od limuna
  • malo nasjeckanog zel. peršina
  • malo nasjeckanog bosiljka (svježeg)
  • sol, papar


Patlidžane dobro operite, i još vlažne stavite u zagrijanu pećnicu. Pecite ih oko 40 minuta, često ih okrečite da lijepo posmeđe sa svih strana. Pečenim patlidžanima izvadite mesnati dio, dobro ga izgnječite i poprskajte sa limunovim sokom, dodajte maslinovo ulje i sve ponovo dobro izmiješajte i na kraju umješajte kosani peršin, bosiljak, papar i sol.

Možemo poslužiti na prepečenom kruhu - brusketi, i ukrasiti crnim maslinama.

Umjesto predloženog namaza, možemo pripremljenu smjesu dodati kuhanoj tjestenini. Parmezanom možemo posuti, pa poslužiti uz svježu salatu , kao glavno jelo.

Dobar tek!

Što se to fino kuha

Novi Zagreb - Osnovni pristup prije procesa projektiranja kuhinje je taj da se kuhinja ne definira kao neki usputni prostor, već da kuhinja ima različita područja rada koja je potrebno integrirati u jednu cjelinu i onda tu cjelinu u ostatak stana.

Nakon stila ili dizajna po zahtjevu klijenta važno je definirati modul za optimiziranje performansi, pogotovo kod malih kuhinja.

U kuhinji postoje zone skladištenja (hladnjak i elementi za pohranu hrane, posuđa, malih kuhinjskih aparata), kuhanja (štednjak i pećnica), pripreme (radne površine za pripremu hrane) i čišćenja (sudoper, perilica posuđa). Ova područja su stalno u kombinaciji i svatko će ih prilagoditi sebi kako bi proces pripremanja obroka bio najučinkovitiji.

Kod projektiranja novih prostora gdje  smještaj priključaka (dovod, odvod, plin, el. energija) nije još definiran - prilagodit ćemo ih sebi. Kod postojećih priključaka (ukoliko ne želimo u investiciju pomicanja priključaka) - morati ćemo poštivati raspored već postojećih.

Kod izrade kuhinje dobro je uložiti u kvalitetniji materijal i okove. Samim time će i kuhinja  biti dužeg vijeka. Stil kuhinje obično prati ostatak stana. Međutim, kako se i stilovi brzo mijenjaju, da biste danas-sutra promijenili izgled kuhinje dovoljno je promijeniti fronte (vrata kuhinjskih elemenata), ili staviti druge ručkice, prebojati fronte (to neka napravi stručna osoba), "presvući" vrata samoljepivom tapetom... 

Umjesto pločica između gornjih i donjih elemenata sve češće se stavlja kaljeno staklo. Staklo je zahvalno jer se održava lakše nego pločice s fugama, možemo ga staviti u bilo kojoj boji koju zamislimo ili dezenu, a i postavlja se lako i direktno na već postojeće pločice. Osobno, više preferiram staklo od pločica jer se lako tretira sredstvima za čišćenje staklenih površina i nema mukotrpnog čišćenja umrljanih i zamašćenih fuga.

Osim pločica i kaljenog stakla moguć izbor je i drveni panel. Tu moramo biti oprezni radi visokih temperatura, tako da materijal mora biti prilagođen za visoke temperature.

Ako želimo brzi make over kuhinje - postoje i boje za pločice. Na čistu površinu nanese se primer pa kad se primer osuši površina se oboji u željeni ton s bojom za pločice. No, tu valja bti svjestan toga da boja nije trajno rješenje, jer nije otporna na grebanje i slično.

Danas imamo zaista veliki izbor materijala za kuhinjske elemente, od obične iverice, preko iverala, MDF-a do punog drveta. Sve je stvar stila, želje i mogućnosti, tj. dubine džepa.

Kod malih kuhinja elementi u visokom sjaju i staklo između elemenata su pun pogodak jer reflektiraju svjetlost i kuhinja se čini većom nego što jest. Na pod također u tom slučaju treba staviti pločice većih formata, jer će i one takve vizualno povećati prostor.

U veću kuhinju, ako prostor dozvoljava, možemo smjestiti tzv. otok. Služit će i kao kuhinjski elemenat, a radna površina može poslužiti i kao stol ili se na nju može postaviti štednjak.

Dobra ventilacija je svakako potrebna u kuhinji. Kod postavljanja nape zaista je bitno da ima odvod zraka. Jer imati napu bez odvoda znači imati samo 30 posto njene funkcije. U zadnje vrijeme sve češće imamo kod izrade kuhinje zahtjeve za ugradbenim napama. Lakše se održavaju i zauzimaju manje prostora.

Aparati ugradbeni ili ne - stvar je osobnog ukusa. No, oku je ugodnije kada su ugrađeni u elemente i tada kuhinja djeluje kao jedna kompaktna cjelina.

Za kraj bih još spomenula rasvjetu - Centralno svjetlo je potrebno, no isto tako predlažem i svjetlo ispod gornjih elemenata. Jer kad ste za radnom površinom radite si sjenu ukoliko imate samo centralno svjetlo na stropu. 

Osim rasvjete na dnu gornjih elemenata, instalirajte i utičnice, njih koliko god mislite da vam je potrebno. One se neće vidjeti a izbjeći ćete hrpu utičnica na zidu. Čemu bušiti pločice ili staklo kada možete riješiti to na elegantniji način.


Većina kuhinja je uglavnom bijela ili u kombinaciji s drvenim dezenom. No predlažem da se malo ohrabrite i poigrate se bojama. Ako već nemate hrabrost da kuhinjske elemente stavite u neku zanimljivu boju, barem da na zid stavite kaljeno staklo u nekoj boji koja prati ostatak vašeg stana, ili zavjese na prozoru, teglicu s cvijećem, posudice, veselu sliku u akrilu ... personalizirajte svoju kuhinju i napravite odmak od standardnog i već viđenog...